CRVENI POPIS
NatragPas ljudožder
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001190
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A2c)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Carcharodon carcharias (Linnaeus, 1758) (HRCP001190). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1190. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Uzroke opadanju brojnosti populacije koja je, sudeći po količini nalaza (Soldo i Jardas, 2002), u 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća u Jadranu bila velika, pogotovo u Tršćanskom i Riječkom zaljevu, možda veća nego u ostalom dijelu Sredozemnog mora, vjerojatno treba pripisati usmjerenom lovu (nekoć se na istočnom Jadranu za svaki ulovljen primjerak psa ljudoždera dodjeljivala nagrada /Lorini, 1903/), pretjeranom izlovljavanju vrsta kojima se pas ljudožder hrani, rastućoj aktivnosti na moru i u svezi s tim one- čišćenju mora (De Maddalena, 2000; Lipej at al., 2004). Danas u Jadranskom moru stradava samo kao slučajna lovina različitih ribolovnih alata, a šire ribolovom radi hrane, trgovine i drugih potreba. Nepovoljne okolnosti su uz to izuzetno mala gustoća populacije, spor rast, kasno spolno sazrijevanje i malen broj mladunaca po okotu. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroke opadanju brojnosti populacije koja je, sudeći po količini nalaza (Soldo i Jardas, 2002), u 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća u Jadranu bila velika, pogotovo u Tršćanskom i Riječkom zaljevu, možda veća nego u ostalom dijelu Sredozemnog mora, vjerojatno treba pripisati usmjerenom lovu (nekoć se na istočnom Jadranu za svaki ulovljen primjerak psa ljudoždera dodjeljivala nagrada /Lorini, 1903/), pretjeranom izlovljavanju vrsta kojima se pas ljudožder hrani, rastućoj aktivnosti na moru i u svezi s tim one- čišćenju mora (De Maddalena, 2000; Lipej at al., 2004). Danas u Jadranskom moru stradava samo kao slučajna lovina različitih ribolovnih alata, a šire ribolovom radi hrane, trgovine i drugih potreba. Nepovoljne okolnosti su uz to izuzetno mala gustoća populacije, spor rast, kasno spolno sazrijevanje i malen broj mladunaca po okotu. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
4.3. Svijest i komunikacija - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Morski pas robusna vretenasta tijela, ukupne dužine do barem 6,4 m, a moguće i više, do 8 m, ali se uglavnom love primjerci od 5 do 6 metara. Najveći primjerci do sad ulovljeni u istočnom Jadranu bili su dugi između 7 i 8 m i mase do više od 2 t (1934. Kraljevica, 1950. Primošten,), a najčešće između 3 i 6 m (62,5%) (Soldo i Jardas, 2000). Kao najveća masa ove vrste zabilježene su 3,4 t. Gubica je čunjasta, umjerene dužine. Usta su dugačka i široko zaobljena. Zubi su veliki i trokutasti, pilasto nazubljenih rubova, gornji su širi od donjih, u gornjoj je čeljusti 13, a u donjoj 11–12 zuba. [kržne pukotine (5 pari) dugačke su i sve su ispred osnovica prsnih peraja. Oči su malene i okrugle. [trcala su vlo malena. Leđne peraje su dvije, prva je velika, trokutasta i počinje iznad unutrašnjih rubova prsnih peraja; druga je malena, klinasta, veličinom i oblikom slična podrepnoj peraji. Prsne peraje su srpolike, velike, ali kraće od glave. Repna je peraja velika, mjesečasta. Na repnom dršku obostrano se ističe snažan uzdužni greben, a na osnovici repne peraje veći gornji i manji donji poprečni žljebić. Gornja polovina tijela je olovnosiva ili smeđastosiva do crnkasta, a trbuh je bijel. Linija između gornje tamnije i bijele boje trbuha je oštra. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Zadržava se u umjerenim i toplim vodama, uz obalu, ali i dalje od nje, iznad kontinentskog i otočnog šelfa i gornjeg dijela slaza sve do 1200 m dubine, ali je najčešći u epipelagijalu od 0–280 m dubine. Veći primjerci pokazuju širi temperaturni raspon i redovito zalaze u tropsko područje, dok su primjerci ispod 3 m dužine uglavnom ograničeni na umjerena obalna mora, gdje su se i okotili. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Vjerojatno je kozmopolit u umjereno hladnim morima. Nalazimo ga u zapadnom i istočnom Atlantskom oceanu i u čitavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru), zapadnom Indijskom oceanu i zapadnom, središnjem i istočnom Tihom oceanu (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 67, 71, 77, 81, 87). - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnom Jadranu zabilježeno je od 1868. više od 60 nalaza duž čita- ve obale, najviše u sjevernom Jadranu (Tršćanski i Riječki zaljev, Kvar- ner, Kvarnerić) (Soldo i Jardas, 2000; 2002), ali se može naći posvuda (sl. 60). Nalažen je čitave godine, najučestalije u proljeće i ljeto, a u je- sen i zimi rijetko.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Elasmobranchii - Podrazred
Elasmobranchii - Nadred
Galeomorphii - Red
Lamniformes - Porodica
Lamnidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Branstetter, Steven / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds., 2002: Mackerel Sharks: Family Lamnidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. 27-32.
Claro, Rodolfo, Kenyon C. Lindeman, and Lynne R. Parenti, 2001: null. Ecology of the Marine Fishes of Cuba. 253.
Compagno, L.J.V. (2001). Sharks of the world. An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. Volume 2. Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes. No. 1, Vol. 2. Rome, FAO. 269p.
Compagno, Leonard J. V., 1984: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 4, pt. 1.
Compagno, Leonard J. V., 2001: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date, vol. 2: Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes, no. 1, vol. 2. viii + 269.
Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
Fowler 1941, Mann 1954, De Buen 1959c, Compagno 1984a, Last & Stevens 1994, Ojeda et al. 2000
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1980: A List of Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fourth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 12. 174.
Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fifth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 20. 183.
Scott, W.B.; Scott, M.G. (1988). Atlantic fishes of Canada. Canadian Bulletin of Fisheries and Aquatic Sciences. No. 219. 731 pp.
van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
- Ostala hrvatska imena
psina ljudoždera, psina ljudožder - Strana imena
Great White Shark (engleski), grand requin blanc (francuski), pescecane, carcarodonte (talijanski), Menschenhai (njemački). - Locus typicus
»Europa«
- Bibliografija
-
· DE MADDALENA, A., 2000. Historical and contemporary presence of the great white shark, Carcharodon carcharias (Linnaeus, 1758), in the Northern and Central Adriatic Sea. Annales, Ser. hist. nat., 10 (1): 3–18.
· LIPEJ, L. i DULčIć, J., 2004. The current status of the Adriatic fish biodiversity. In: Griffiths, H.I., Krystufek, B., Reed, J.M. (eds.) – Balkan Biodiversity: Pattern and Process in the European Hotspots. Kluwer Acad. Publ., Netherlands, 291–306.
· SOLDO, A. I JARDAS, I., 2000. Large sharks in the eastern Adriatic. Proc. 4th Europ. Elasm. Assoc. Meet., Livorno (Italy), 2000, Vacchi, M., La Mesa, G., Serena, F. I Séret, B., eds., ICRAM, ARPAT & SFI, 2002, 142–155.
· SOLDO, A. i JARDAS, I., 2002. Occurrence of great white shark, Car- charodon carcharias (Linnaeus, 1758) and basking shark, Cetorhinus maximus (Gunnerus, 1758), in the Eastern Adriatic and their pro- tection. Period. Biol., 104 (2): 195–201.