CRVENI POPIS
NatragViški lažištipavac (Insulocreagris regina) (FOTO: R. OZIMEC)
viški lažištipavac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001203
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU B1ab(iii)+2ab(iii))
Datum procjene
01.12.2009.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Ozimec, R. (2009): Insulocreagris regina B.Curcic, 1987 (HRCP001203). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1203. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Roman Ozimec
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Direktne prijetnje (DT): Viški lažištipavac je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Na obalnom području u kojem je proširen ugrožen je izrazitim urbanističkim razvojem (DT 1.1) te opasnosti od izgradnje pristupnih putova i prometnica (DT 4.1). Prisutna je opasnost od ilegalnog sakupljanja špiljske faune (DT 5.1) i posjeta špiljama bez stručnog nadzora (DT 6.1). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih ekosustava zbog promjene režima oborina te požara, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove podzemnih staništa (S 1.2). - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08). - Potrebne mjere očuvanja
2.1. Upravljanje područjem/površinom, 3.4 Ex-situ očuvanje - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Tipsko nalazište, Kraljičinu špilju, treba zaštititi postavljanjem sigurnosnih ulaznih vrata (CA 2.1). Potrebno je uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa, posebice količine i kvalitete vode, te populacija, uz dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena (CA 3.4). - Potrebna istraživanja
3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potrebno je uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa, posebice količine i kvalitete vode, te populacija, uz dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena (CA 3.4).
- Biologija vrste
- Opis
Tijelo dužine 3,5–4 mm, bez pigmenta, crvenkaste boje glavopršnjaka (cephalothorax) i čeljusnih nožica (pedipalp), bogato obraslo dlačicama (chetae), s izduženim osjetilnim dlakama (trichobotria). Potpuno je slijep, bez ikakvih ostataka očiju na glavopršnjaku. Za lažištipavce karakteristične čeljusne nožice dugačke su do 10 mm, imaju granulirano bedro (femur) i karakteristično zadebljalu potkoljenicu (tibia). Viški lažištipavac je grabežljivac koji se hrani skokunima (Colembolla) i kopnenim jednakonošcima (Isopoda terrestria), ali i paucima (Araneae), grinjama (Acari) i drugim beskralješnjacima. - Staništa
H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima - Obrazloženje (staništa i ekologija)
- - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Viški lažištipavac proširen je na području srednjodinarske biogeografske regije, stenoendem je Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije i otoka Visa. Opisan je 1987. godine iz Kraljičine špilje na otoku Visu (Ćurčić, 1987; Bedek i sur., 2006), na temelju više primjeraka nađenih još 1964. godine. Naknadno je utvrđen za daljnjih šest špiljskih nalazišta, isključivo na otoku Visu (Ozimec i Jalžić, 2000; Jalžić i sur., 2003; Ozimec, 2005). Viški lažištipavac je predtercijarni relikt koji je opstao na otoku Visu zahvaljujući vlažnim podzemnim staništima (Ćurčić, 1988). - Nacionalna rasprostranjenost
Viški lažištipavac proširen je na području srednjodinarske biogeografske regije, stenoendem je Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije i otoka Visa. Opisan je 1987. godine iz Kraljičine špilje na otoku Visu (Ćurčić, 1987; Bedek i sur., 2006), na temelju više primjeraka nađenih još 1964. godine. Naknadno je utvrđen za daljnjih šest špiljskih nalazišta, isključivo na otoku Visu (Ozimec i Jalžić, 2000; Jalžić i sur., 2003; Ozimec, 2005). Viški lažištipavac je predtercijarni relikt koji je opstao na otoku Visu zahvaljujući vlažnim podzemnim staništima (Ćurčić, 1988).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Arachnida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Pseudoscorpiones - Porodica
Neobisiidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Queen pseudoscorpion - Locus typicus
Kraljičina špilja
- Bibliografija
-
Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
Jalžić, B., Gabrić, G. I Ozimec, R., 2003: Špilje-rudnici kvarcnog pijeska na otoku Visu, Speleolog, 48/49, 54-61.
Ćurčić, B. P. M.,1987: Insulocreagris, a new genus of pseudoscorpions from the Balkan Peninsula (Pseudoscorpiones, Neobisiidae). Rev. Arachn., 7 (1), 47–57.
Ćurčić, B. P. M.,1988: Cave-dweling pseudoscorpions of the dinaric karst, SAZU, Class. IV, 26, 1–191.
Ozimec, R., 2005a: Fauna i ekologija lažištipavaca (Pseudoscorpiones) Hrvatske, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek, 1–308.
Ozimec, R. I Jalžić, B., 2000: Izvješće o biospeleološkom istraživanju otoka Visa u razdoblju od 7. 1 do 12. 1. 2000 godine, Izvješće za HPM Zagreb, 1–7.