CRVENI POPIS
NatragOliga
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001409
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Vrgoč, N., Dadić, V., Jardas, I., Jukić-Peladić, S., Pallaoro, A. (2021): Atherina boyeri Risso, 1810 (HRCP001409). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1409. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Najmanje zabrinjavajuće svojte LC DD;ver.2.3.,1994, (Freyhof, J. & Kottelat, M. 2008) - Europska procjena
- - Mediteranska procjena
- - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Uzroci ugroženosti olige podudaraju se s onima srodne i simpatrijske vrste A. hepsetus, tj. gospodarski i mali ribolov s alatima namijenjenima jedino njezinu izlovljavanju (plivarica oližnica, potegača oližnica, mreža stajaćica oližnica), i to najintenzivnije u vrijeme mriješćenja, zatim onečišćenje priobalnog mora, estuarija, laguna i lučica - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci ugroženosti olige podudaraju se s onima srodne i simpatrijske vrste A. hepsetus, tj. gospodarski i mali ribolov s alatima namijenjenima jedino njezinu izlovljavanju (plivarica oližnica, potegača oližnica, mreža stajaćica oližnica), i to najintenzivnije u vrijeme mriješćenja, zatim onečišćenje priobalnog mora, estuarija, laguna i lučica - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
1.1. Zaštita područja/površine, 3.1. Upravljanje vrstom, 3.1.1. Upravljanje sakupljanjem - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Za zaštitu olige bilo bi dovoljno ponovo propisati vrijeme lovostaja u razdoblju njezina snažnijega mriješćenja (npr. barem od 1. svibnja do 30. lipnja), kako je to bilo uređeno prije, i spriječiti degradaciju staništa onečišćenjem mora, donjih tokova rijeka i estuarija, a nastaviti znanstveno istraživati biologiju, ekologiju i staništa uz redovito praćenje stanja (monitoring) - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Oliga je mala ribica, naraste najviše do 14 cm dužine, ali se obično love primjerci dugi između 7 i 9cm. Tijelo je izduženo, vretenasto, prema repu blago bočno stisnuto. Glava je razmjerno velika, svojom dužinom može stati 4 (ili manje) puta u ukupnu dužinu tijela. Oči su razmjerno velike i okrugle. Gubica je kratka i tupa, kraća od promjera oka. Usta su blago gornja, jače iskošena nego u gavuna, usni procijep seže približno do ispod prednjeg oboda oka, čeljusti su ispružive. Zubi su sitni i šiljati, postoje i na nepcu. Ljuske su velike, cikloidne, lako otpadaju, duž boka ih je od 41 do49. Nema vidljive bočne pruge. Leđne peraje su dvije, široko su razmaknute i trokutaste, druga je mnogo veća od prve, a u prostoru izme-PHYSIS stani{ta IUCN uzroci ugro`enosti IUCN za{titne mjere11.221; 13.24; 11.125; 11.4; 21.1; 22.13.1.1; 3.1.2; 6.3 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3;3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3179đu njihovih osnovica 10 je ili manje ljusaka. Trbušne peraje su smještene na sredini između glave i podrepne peraje. Podrepna peraja je vrlo slična drugoj leđnoj peraji i stoje jedna drugoj nasuprot. Prsne peraje su kratke i smještene na sredini visine prsiju. Repna peraja je račvasta. Formula peraja glasi: D1. VI–X, D2. I + 8–14, A. I + 11–17, P. 15, V. I+5, C. 17 šipčica. Leđa olige su svjetlosiva do tamnosiva, crno ispjegana. Sredinom boka proteže se srebrna pruga s nizom crnkastih točkica ispod nje. Trbuh je srebrnastobijel. Peraje su više-manje prozirne, bezbojne. Zadržava se u plovama. Spolna zrelost počinje pri ukupnoj dužini od oko 5 cm, što odgovara dobi od jedne godine, a 50% ženka je zrelo pri dužini od oko 7,7 cm; mrijesti se u proljeće i početkom ljeta (Bartulović et al., 2006) u vodi različita saliniteta. Ikra je velika 1,9 mm u promjeru, demerzalna, s končastim izraslinama kojima se prihvaća za morsko bilje ili dno. ženkama se razvije samo desni jajnik. Karnivorna je, hrani se morskim i estuarnim, a rijetko slatkovodnim organizmima. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Oliga je priobalna, pelagijska, amfidromna, morska, brakična i slatkovodna vrsta koja se zadržava od 0 do 20 m dubine, uglavnom plitko (do 1 m), bez obzira na vrstu morskoga dna. Izrazito je eurihalina vrsta koja se najčešće zadržava u brakičnim vodama laguna i estuarija, a rijetko u sasvim slanom moru i još rjeđe u sasvim slatkoj vodi. Izbjegava strme i kamenite obale. Najradije se zadržava u mirnim i od valova zaštićenim mjestima, a u zimsko doba na mjestima izloženima suncu. PHYSIS staništa: 11.221; 13.24; 11.125;11.4; 21.1; 22.1 - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Oliga je rasprostranjena u čitavom Sredozemnom i Crnom moru te u istočnom Atlantskom oceanu, od južne Španjolske i Portugala do Maroka i Madeire, a izolirane populacije se nalaze još uz obale Engleske i Nizozemske (FAO: 27, 34, 37) - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnom Jadranu nalazimo je uz čitavu kopnenu obalu gdje je voda nižeg saliniteta, ali i uz neke otoke (sl. 105)
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Actinopterygii - Podrazred
Neopterygii - Nadred
Acanthopterygii - Red
Atheriniformes - Porodica
Atherinidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
GB Non-native Species Secretariat (2016) GB Non-native Species Information Portal. https://secure.fera.defra.gov.uk/nonnativespecies/home/index.cfm (accessed 2016).
Nijssen, H. (2001)
Risso, A. (1810). Ichthyologie de Nice ou histoire naturelle des poissons du département des Alpes-Maritimes. Schoell, Paris.
Wolff WJ (2005) Non-indigenous marine and estuarine species in The Netherlands. Zoologische Mededelingen 79:1-116.
van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
- Ostala hrvatska imena
angvela, zero, zeleniš glavaš, zeleniš batalj, gaun batalj, gaun hrskavac, brfun, mahača, oliva; Vinja (1986) navodi za istočnu obalu Jadrana 44 hrvatska pučka naziva - Strana imena
Big-scale Sand Smelt (engeski.), cabassoun, joël (francuski), latterino capoccione (talijanski), Kleiner Ährenfisch (njemački) - Locus typicus
Dept. Du Var, Francuska, Sredozemno more
- Bibliografija
- · BARTULOVIć, V., LUčIć, D., CONIDES, A., GLAMUZINA, B., DULčIć, J., HAFNER, D. i BATISTIć, M., 2004. Food of sand smelt, Atherina boyeri Risso, 1810 (Pisces: Atherinidae), in the estuary of the Mala Neretva River (middle-eastern Adriatic, Croatia). Sci. Mar., 68 (4): 597–603.