CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Gof

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001525

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Seriola dumerili (Risso, 1810) (HRCP001525). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1525. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Gof najviše stradava u gospodarskom ribolovu kao ciljana vrsta (plivarica za lov krupne plave ribe – palamidara, obalna mreža potegača – šabakun), ali i u športskom ribolovu panulom i podvodnom puškom te slučajnim ulovom različitim mrežama. Njegovoj ugroženosti pridonosi i rastuće onečišćenje priobalnog mora, često uznemirivanje i velika ribolovna smrtnost nedoraslih primjeraka, unatoč njihovoj zakonskoj zaštiti.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Gof najviše stradava u gospodarskom ribolovu kao ciljana vrsta (plivarica za lov krupne plave ribe – palamidara, obalna mreža potegača – šabakun), ali i u športskom ribolovu panulom i podvodnom puškom te slučajnim ulovom različitim mrežama. Njegovoj ugroženosti pridonosi i rastuće onečišćenje priobalnog mora, često uznemirivanje i velika ribolovna smrtnost nedoraslih primjeraka, unatoč njihovoj zakonskoj zaštiti.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4.1. Službeno obrazovanje, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Zaštićen je Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama propisanom najmanjom veličinom od 45 cm ispod koje se ne smije loviti, ali bi tu dužinu, uzimajući u obzir biološke parametre, trebalo povećati na barem 80 cm ili čak nešto više. Dodatno bi se trebao zaštititi i lovostajem u vrijeme intenzivna mriješćenja, što se sada ne čini. Treba nastaviti i sa znanstvenim istraživanjima njegove biologije, ekologije i staništa radi zaštite.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Gof općenito naraste do 1,9 m dužine i mase do oko 80,6 kg, ali se obično love znatno manji primjerci (30–50 cm). Najveći primjerak dosad zabilježen u istočnom Jadranu postigao je 160 cm dužine i masu od 46,5 kg, ali je srednja lovna dužina samo oko 75 cm i masa oko 7 kg (južni Jadran; Kožul et al.,2001). Tijelo gofa je izduženo, u profilu ovalno, blago bočno stisnuto i prekriveno sitnim cikloidnim ljuskama koje se protežu i na obraze. Čeoni dio glave zaobljena je profila. Usta su velika, završna, tek blago iskošena, usni procijep seže do ispod sredine očiju, a krajevi gornječeljusti su prošireni. Zubi su maleni, tanki i poredani u više nizova, postoje na nepcu i jeziku. Bočna je pruga iznad prsnih peraja blago izdignuta. Repni držak je kratak i tanak, obostrano s uzdužnim grebenčićem. Leđne peraje su dvije, prva je niska, kratka i bodljasta, prethodi joj jedna vodoravna bodlja, a druga je dugačka, u svom prednjem dijelu povišena. Osnovica mekog dijela podrepne peraje očito je kraća od druge leđne peraje, njezin prednji dio je izdignut, a prethode joj dvije kratke i odvojene bodlje. Prsne peraje su kratke, očito kraće od trbušnih, koje se nalaze na prsima. Repna je peraja snažna i izrazito srpoliko račvasta. Formula peraja glasi: D1. VI–VIII, D2. I + 29–35, A. II + I +18–22, P. 20, V. I + 5 šipčica. Po leđima je sivomodar s ružičastim odsjajem, uzduž bokova se proteže žućkasta pruga, a koso od očiju prema zatiljku postoji više-manje jasna tamna pruga: trbuh je sivobjelkast. Gof je brz i ustrajan plivač, eratičan. Zadržava se u plovama, ali su u Jadranu česti samci ili nekoliko primjeraka zajedno. Mrijesti se u proljeće u otvorenim i širokim uvalama vanjskih otoka cijelog Jadrana, pogotovo srednjeg i južnog dijela. Mužjaci spolno sazrijevaju u 2. ili 3. godini pri dužini od približno 60–80 cm, a ženke u 3. ili 4. godini pridužini od 80–104 cm.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Gof je suptropska, pelagijska i oceanodromna vrsta kontinentske podine i gornjeg dijela slaza, dubinskog raspona od 1 do 360 m. Najdraža su mu staništa strme stjenovite obale s okolnim dubokim morem i brakovi. U toplom dijelu godine primiče se obali bez obzira na dubinu i vrstu dna. Mladi (feluni) se zadržavaju u plićim vodama i uskim morskim prolazima, ali uvijek oko vanjskih otoka ili obala okrenutih pučini. U zimskom razdoblju i mladi i odrasli spuštaju se dublje. Dok su maleni, rado se zadržavaju ispod plutajućih predmeta (bilje, naplavine i sl.) : PHYSIS staništa: 11.111; 11.12242;11.124; 11.121; 19.6
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Gof je raširen u čitavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru), zatim uz obalu istočnog Atlantskog oceana, od južne Engleske i Biskajskog zaljeva do Maroka, također uz zapadnu obalu Atlantskog oceana, od Nove [kotske do Brazila, uz južnu Afriku, u Arapskom zaljevu, uz Australiju, Japan i Havajske otoke (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 77).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Rasprostranjen je u čitavom Jadranu. Mnogo je češći u južnom i srednjem nego u sjevernom dijelu


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Perciformes
  • Porodica
    Carangidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Claro, Rodolfo, and Lynne R. Parenti / Claro, Rodolfo, Kenyon C. Lindeman, and L. R. Parenti, eds., 2001: Chapter 2: The Marine Ichthyofauna of Cuba. Ecology of the Marine Fishes of Cuba. 21-57.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
    McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    Murdy, Edward O., Ray S. Birdsong, and John A. Musick, 1997: null. Fishes of Chesapeake Bay. xi + 324.
    Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
    Risso, A. (1810). Ichthyologie de Nice ou histoire naturelle des poissons du département des Alpes-Maritimes. Schoell, Paris.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fifth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 20. 183.
    Scott, W.B.; Scott, M.G. (1988). Atlantic fishes of Canada. Canadian Bulletin of Fisheries and Aquatic Sciences. No. 219. 731 pp.
    Welshman, D.; Kohler, S; Black, J.; and L. Van Guelpen. (2003). An atlas of distributions of Canadian Atlantic fishes.
    Wheeler, A. (1992). A list of the common and scientific names of fishes of the British Isles. J. Fish Biol. 41(Suppl. A): 1-37
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    streljuša, glavulja, orhan, orva, bilizmuša mrkulja, felun (mladi); Vinja (1986) navodi za istočnojadransku obalu 28 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Greater Amberjack (engleski), sériole couronnée (francuski), ricciola, seriola (talijanski), Grünel (njemački)
  • Locus typicus
    Nica, Francuska, Sredozemno more
  • Bibliografija
  • · KOžUL, V., SKARAMUCA, B., KRALJEVIć, M., DULčIć, J. i GLAMUZINA, B.,2001. Age, growth and mortality of the Mediterranean amberjack, Seriola dumerili (Risso, 1810), from the south-eastern Adriatic Sea. J. Appl. Ichthyol., 17: 134–141