CRVENI POPIS
NatragVolonja
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001641
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)
Datum procjene
01.12.2022.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2022): Heptranchias perlo (Bonnaterre, 1788) (HRCP001641). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1641. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
- - Europska procjena
- - Mediteranska procjena
- - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
U Jadranskom moru uglavnom je ugrožen slučajnim ulovom dubinskim parangalom i pridnenom koćom. Nepovoljne su okolnosti, koje vjerojatno utječu na njegovu ugroženost, sporo obnavljanje i mala gustoća populacije. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
U Jadranskom moru uglavnom je ugrožen slučajnim ulovom dubinskim parangalom i pridnenom koćom. Nepovoljne su okolnosti, koje vjerojatno utječu na njegovu ugroženost, sporo obnavljanje i mala gustoća populacije. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
4.1. Službeno obrazovanje, 4.3. Svijest i komunikacija - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
U Jadranskom moru vrlo se rijetko pojavljuje u lovinama, pa ga se ne može ni neposredno ni djelotvorno zaštititi. Za tu bi svrhu od velike koristi bila edukacija i podizanje svijesti o potrebi njegove zaštite, zatim potpuniji podatci o brojnosti, rasprostranjenosti, biologiji i ekologiji te barem povremeno praćenje stanja populacije (monitoring), pa bi tomu trebale usmjeriti istraživačke aktivnost - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Tijelo volonje je vitko, u Sredozemnom moru dugo između 118 (mužjaci) i 140 cm (ženke) (Capapéet al., 2004a). Glava je uska i šiljasta, sa 7 pari škržnih pukotina, a usta su uska i parabolična. Oči su vrlo velike. Donji zubi su dugački i češljasti, s prednjim istaknutijim šiljkom kojem prethodi obično nekoliko manjih, a iza još 7 ili 8 distalnih šiljaka. Gornji zubi su manji, prednji samo s jednim iskošenim šiljkom. Leđna peraja je jedna, na stražnjem dijelu tijela, njezina se osnovica nalazi ispred osnovice podrepne peraje. Prsne peraje su razmjerno malene, s konkavnim stražnjim rubom. Repni držak je dugačak, a razmak od osnovice leđne peraje do početka repne peraje je dvaput ili više duži od osnovice leđne peraje. Repna peraja je velika, nejednako krišćana, s osrednje razvijenim trbušnim i završnim režnjem. Boje je sive ili smeđaste sa svjetlijim trbuhom. Leđna peraja i gornji režanj repne peraje nedoraslih primjeraka nosi po jednu crnu mrlju, a na odraslima one izblijede ili nestaju. O biologiji, ekologiji i ponašanju ove vrste ima malo podataka. Poznato je da je snažan i ustrajan plivač. Razmnožava se ovoviviparno. Ženke okote 9 do 20 mladunaca, dugih oko 26 cm. U Sredozemnom moru (Tunis) mužjaci spolno sazrijevaju pri oko 93 cm, a ženke pri 105 cm dužine (Capapé, 1980). Hrani se ribom, uključujući i manje vrste morskih pasa, zatim glavonošcima i vjerojatno rakovima - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Volonja je pretežno pridnena ili pridnenopelagijska vrsta većih morskih dubina. Zadržava se pretežno na vanjskom rubu kontinentske i otočne podine i gornjem dijelu slaza od 30 do 720 m dubine, a moguće i do 1000 m. U plitkom moru priobalja je slučajan ; PHYSIS staništa: 11.224; 11.225; 11.211;11.111; 11.12242;11.123; 11.124 - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Široko je i nesuvislo rasprostranjen u tropskom i umjerenom pojasu, ali ga nema u sjeveroistočnom dijelu Tihog oceana (FAO: 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 71, 81, 87). Nigdje nije običan. U istočnom je Atlantskom oceanu rasprostranjen od Biskajskog zaljeva na sjeveru do otprilike Angole na jugu. - Nacionalna rasprostranjenost
Pretpostavlja se da u Jadranskom moru dolazi samo u području Južnojadranske kotline (sl. 145).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Elasmobranchii - Podrazred
Elasmobranchii - Nadred
Squalomorphii - Red
Hexanchiformes - Porodica
Hexanchidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Claro, Rodolfo, Kenyon C. Lindeman, and Lynne R. Parenti, 2001: null. Ecology of the Marine Fishes of Cuba. 253.
Compagno, Leonard J. V. / Hamlett, William C., ed., 1999: Checklist of Living Elasmobranchs. Sharks, Skates, and Rays: The Biology of Elasmobranch Fishes. 471-498.
Compagno, Leonard J. V., 1984: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 4, pt. 1.
Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
Fowler 1941, Compagno 1984a, Espinosa et al. 2004, Weigmann 2016.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Integrated Taxonomic Information System (ITIS).
King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
Moore, J. A.; Vecchione, M.; Collette, B.B.; Gibbons; R. (2002). The fauna of Bear Seamount (New England Seamount chain), and the presence of "natural invader" species. ICES Annual Science Conference and ICES Centenary.
Moore, Jon A., Karsten E. Hartel, James E. Craddock, and John K. Galbraith, 2003: An annotated list of deepwater fishes from off the New England region, with new area records. Northeastern Naturalist, vol. 10, no. 2. 159-248.
Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
- Ostala hrvatska imena
pas volonja pepeljak, pas sedmoškrg. - Strana imena
Sharpnose Sevengill Shark (engleski), requin perlon (francuski), notidano cinereo (talijanski), Sibenspalthai (njemački) - Locus typicus
Sredozemno more
- Bibliografija
-
· CAPAPÉ, C., 1980. Nouvelle description de Heptranchias perlo (Bonnaterre, 1788) (Pisces, Pleurotremata, Hexanchidae). Données sur la biologie de la reproduction et le régime alimentaire des spécimens des côtes tunisiennes. Bull. Off. natn. Pêch. Tunisie, 4 (2): 231–264.
· CAPAPÉ, C., QUIGNARD, J.-P., GUÉLORGET, O., BRADAÏ, M.N., BOUAÏN, A., BEN SOUISSI, J., ZAOUALI, J. i HEMIDA, F., 2004a. Observations on biometrical parameters in elasmobranch species from Maghrebin waters: A survey. Annales, Ser. hist. nat., 14 (1