CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Zmija zubuša

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001703

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Ophisurus serpens (Linnaeus, 1758) (HRCP001703). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1703. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Glavni uzroci ugroženosti su slučajni ulov parangalima i vršama, a u sadašnjim prilikama općenito prenapregnutog ribolova značenje dobivaju i neki unutrašnji čimbenici– sporo obnavljanje (generacijsko vrijeme > 14 god.), mala gustoća populacije i, pretpostavlja se, visoka smrtnost mladunčadi zbog dugog i složenog ličinačkog razvitka.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Glavni uzroci ugroženosti su slučajni ulov parangalima i vršama, a u sadašnjim prilikama općenito prenapregnutog ribolova značenje dobivaju i neki unutrašnji čimbenici– sporo obnavljanje (generacijsko vrijeme > 14 god.), mala gustoća populacije i, pretpostavlja se, visoka smrtnost mladunčadi zbog dugog i složenog ličinačkog razvitka
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4.1. Službeno obrazovanje
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Radi zaštite mnogo bi se postiglo puštanjem na slobodu ulovljenih primjeraka kad god je to moguće, to više što se zbog njezina nepoznavanja i zmijolika izgleda rijetko rabi za prehranu. Znanstvenim istraživanjima njezine biologije, ekologije i staništa te uvođenjem praćenja stanja (monitoring) dobile bi se i druge mogućnosti zaštite.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Naraste do 2,5 m. Primjerci do približno te dužine dosta su česti. U istočnom Jadranu ulovljeni su primjerci dužine od 1,88 m (Strožanac, 1979), zatim 1,90 m (Ivandolac, o. Hvar, 1975), ali i veći od 2 m (Milišić, 1994; Dulčić et al., 2005). Tijelo je jako izduženo, zmijoliko i okruglo. Koža je debela, gola i jako sluzava. Glava je čunjasta i dugačka, njezina dužina stane između 10 i 16 puta u dužinu tijela. Gubica je šiljasta, čeljusti dugačke, koščate i uske poput ptičjega kljuna, a gornja čeljust blago ispupčena. Usta su velika, a usni procijep završava znatno iza očiju i zauzima približno polovicu dužine glave. Prednji zubi i oni na nepcu dugački su i snažni, zakrivljeni prema usnoj šupljini. Škržni otvori su veliki, okomito izduženi i smješteni neposredno ispred prsnih peraja. Stražnji nosni otvori imaju kožni zaklopac i smješteni su na gornjoj usnici, približno na sredini između prednjih nosnih otvora i očiju. Leđna i podrepna peraja dobro su razvijene, leđna počinje malo iza vrhova prsnih peraja, a podrepna znatno iza, i proteže se na oko 2/3 dužine tijela. Prsne peraje su razvijene, a trbušnih peraja nema. Vrh repa je tvrd, bez repne peraje. Izmet- ni otvor na prednjoj je polovini tijela. Bočna je pruga dobro uočljiva, s oko 173 pore. Boje je svjetlosmeđe ili žućkaste, tamnije odozgo, zlatkaste po bokovima, a odozdo bjelkaste. Pore na glavi i bočnoj pruzi su crne. Leđna i podrepna peraja imaju crn rub. Zmija zubuša u Sredozemnom moru mrijesti se u toplijem dijelu godine, od lipnja do rujna, kad se ujedno približava obali. Ikra je velika, 3–3,9 mm. Ličinački stadij je leptocefalus koji traje do oko 13 cm dužine, s drastičnom preobrazbom. Karnivorna je. Hrani se ribom i različitim bentoskim beskralježnjacima
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Živi na dnu i duboko se uvlači u meki supstrat stražnjim dijelom tijela (stoga je rep tvrd i bez peraje). Zadržava se u području kontinentske podine ili gornjeg dijela slaza, na pjeskovitim i muljevitim dnima i dubinama od 30 do 300 (400) m, a zalazi i u estuarije i bočate vode ; PHYSIS staništa: 11.222–11.225; 11.4;13.24
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Široko je rasprostranjena, vjerojatno kozmopolitski. Poznata je u Sredozemnom moru (osim u njegovu istočnom dijelu), istočnom Atlantskom oceanu, od sjeverne obale Španjolske do juga Afrike, uključujući Madeiru, u zapadnom Tihom i južnom Indijskom oceanu (FAO: 27, 34, 37, 47, 51, 57, 81).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu vjerojatno je prisutna duž čitava priobalja (sl.153), ali kao termofilna vrsta preferira njegov srednji i južni dio. Učestalost: rijetka


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Anguilliformes
  • Porodica
    Ophichthidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
    Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
    Smith, D. G., and J. E. McCosker / Carpenter, Kent E., and Volker H. Niem, eds., 1999: Ophichthidae: Snake eels, worm eels. FAO species identification guide for fishery purposes: The living marine resources of the Western Central Pacific, vol. 3: Batoid fishes, chimaeras and Bony fishes, part 1 (Elopidae to Linophrynidae). 1662-1669.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    morska zmija, morska guja, morski zmaj, zmaja, žutuga.
  • Strana imena
    Longjaw Snake Eel (engleski), ophisure serpent (francuski), biscia di mare, vipera di mare (taijanski.), Seeschlangenaale (njemački)
  • Locus typicus
    obala južne Europe (»Oceano Europae australis«)
  • Bibliografija
  • · DULčIć, J., MATIć-SKOKO, S. i KRALJEVIć, M., 2005. New records of serpent eel, Ophisurus serpens (Linnaeus, 1758) (Ophichthidae), in the Adriatic waters with a review of recent Adriatic records. Annales, Ser. hist. nat., 15 (2): 181–184.
    · MILIšIć, N., 1994. Sva riba Jadranskog mora. NIVA, Split, 463 pp.