CRVENI POPIS
Natrag⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu
patuljasto zvonce
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP000184
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(R -)
Datum procjene
01.12.1994.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Martinis, Z. (1994): Edraianthus pumilio A.DC. (HRCP000184). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/184. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Zlatan Martinis
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
Rijetka, stenoendemična vrsta.
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
Prva procjena vrste.
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
- - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Nije zapažena promjena brojnosti, jer su populacije prirodno zaštićene nepristupačnošću staništa. Međutim, gradnjom asfaltne ceste i TV-repetitora na Svetom Juri, djelomično su ili potpuno uništene neke populacije. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Kao stenoendemičnu i reliktnu vrstu treba je zaštititi temeljem Zakona o zaštiti prirode. - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Višegodišnja biljka prileglo jastučasta oblika, razmnožava se sjemenjem. U kulturi se teško održava, osim u planinskim vrtovima. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Naseljuje izložene i ogoljele vapnenačke ili dolomitne grebene gdje raste u pukotinama horizontalno položenih stijena ili na gruboj kamenoj trošini na policama. Vrsta je heliofilna, a podnosi i velike oscilacije temperature i vlažnosti. Recentno stanište je za tu vrstu pribježišno, jer je na povoljnijim staništima slabije konkurentna prema drugim vrstama (Martinis, 1971). U opsegu svog areala na Biokovu ta se pionirska vrsta javlja u inicijalnim stadijima različitih rudinskih zajednica sveze Seslerion juncifoliae, a posebno karakterizira zajednicu Edraiantho-Seslerietum juncifoliae (Horvat, 1974). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
Raste pojedinačno ili u manjim skupinama, no ukupna brojnost primjeraka je velika u usporedbi s veličinom areala. Nije zapažena promjena brojnosti, jer su populacije prirodno zaštićene nepristupačnošću staništa. Međutim, gradnjom asfaltne ceste i TV-repetitora na Svetom Juri, djelomično su ili potpuno uništene neke populacije.
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
- - Nacionalna rasprostranjenost
Vrstu je prvi opisao Portenschlag-Ledermeyer (1820) na temelju nalaza na Biokovu. Kasnija istraživanja su pokazala da je rasprostranjena isključivo u vršnim područjima Biokova te u unutrašnjosti, na području Svetog Jure i na Troglavu (Kušan, 1969). Većina se populacija nalazi u gorskom i pretplaninskom pojasu između 1400 i 1700 m/nadmorske visine, mjestimično i niže u prigorskom području. Prema rasprostranjenosti pripada u krug reliktnih tercijarnih elemenata balkanske provincije oromediteranske regije i njezina visokodinarskog sektora kao karakteristična vrsta Biokovskog područja (Kušan, 1969; Trinajstić, 1986).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Asterales - Porodica
Campanulaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
biokovsko zvonce - Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
-
Domac, R., 1960: Kritički prilozi flori Jugoslavije. Acta Bot. Croat. 18/19 : 7-16. Zagreb.
Horvat, I., V. Glavač, H. Ellenberg, 1974: Vegetation Südosteuropas. Geobotanica selecta 4. Stuttgart.
Kušan, F., 1969: Biljni pokrov Biokova. Prir. istraž. Jugosl. akad. 37. Acta Biol. 5 : 1-224. Zagreb.
Janchen, E., 1910: Die Edraianhtus-Arten der Balkanländer. Mitt. Naturw. Ver. Univers. 8 : 1-40. Wien.
Lakušić, R., 1973: Prirodni sistem populacija i vrsta roda Edraianthus DC. Godišnjak Biol. inst. Univ. u Sarajevu 26: 1-130. Sarajevo.
Martinis, Z., 1971: Ekomorfološke karakteristike životnog oblika patuljastog zvonca (Edraianthus pumilio (Portenschlag) DC) i srodnih vrsta. Ekologija 6(2): 205-216. Beograd.
Šolić, E., 1981: Rod Edraianthus DC na Biokovu. Acta Biokovica 1 : 161-168. Makarska.
Trinajstić, I., 1985. Oromediteranska fitogeografska regija. Biosistematika 11(2): 83-89. Beograd.
Trinajstić, I., 1987: Sintaksonomski pregled biljnih zajednica planine Biokovo. Acta Biokovica 4: 143-174.