CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

puzavo zvonce

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP000185

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(V -)

Datum procjene
01.12.1994.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Martinis, Z. (1994): Edraianthus serpyllifolius A.DC. (HRCP000185). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/185. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Zlatan Martinis
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    Osjetljiva, endemična i rijetka vrsta.
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste.
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Donedavna populacije nisu pokazivale promjene brojnosti, ali je gradnjom ceste i TV-repetitora na vrhu Sveti Jure uništen dio populacije. Prema novijim zapažanjima populacija se na vrhu Sveti Jure postepeno obnavlja, ali na drugim mjestima nema uočljivih promjena.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Vrstu treba zaštititi temeljem Zakona o zaštiti prirode, a nalazišta proglasiti botaničkim rezervatima.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Višegodišnja zeljasta biljka prileglo busenasta oblika. Razmnožava se sjemenjem. U kulturi se teže održava, osim u planinskim vrtovima.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Na Biokovu nastava izložene vapnenačke grebene gdje raste u pukotinama i rasjeklinama stijena i na plitkim rendzinama u sastavu planinskih rudina sveze uskolisne šašike (Seslerion juncifoliae). Mjestimično raste i u vegetaciji snježnika i polusmirenih točila (Lakušić, 1974; Šilić, 1984).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    U opsegu svoga malog areala na Biokovu javlja se u skupinama ili pojedinačno. Ukupna brojnost je mala. Donedavna populacije nisu pokazivale promjene brojnosti, ali je gradnjom ceste i TV-repetitora na vrhu Sveti Jure uništen dio populacije. Prema novijim zapažanjima populacija se na vrhu Sveti Jure postepeno obnavlja, ali na drugim mjestima nema uočljivih promjena.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    -
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Planina Biokovo je jedino poznato nalazište, a ujedno i locus classicus vrste koju je prvi opisao R. Visiani (1829). Na Biokovu je taj dinarski endem rasprostranjen na vrlo malom prostoru između vrhova Svetog Jure i Troglava (Wettstein, 1887; Šolić, 1981). S toga nalazišta su opisana i dva posebna oblika: f. angustifolius Lakušić i f. albus Šolić. Na Biokovu se ta vrsta nalazi na svojoj donjoj visinskoj granici od 1550 m/nadmorske visine. Po svojoj općoj rasprostranjenosti pripada skupini tercijarnih relikata balkanske provincije oromediteranske regije i njezina visokodinarskog sektora (Trinajstić, 1985).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Asterales
  • Porodica
    Campanulaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    kreštalica
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • Janchen, E., 1910: Die Edraianthus-Arten der Balkanländer. Mitt. Naturw. Ver. Univers. 8 : 1-40. Wien.
    Kušan, F., 1969: Biljni pokrov Biokova. Prir. istraž. Jugosl. akad. 37. Acta Biol. 5: 1-224. Zagreb.
    Lakušić, R., 1973: Prirodni sistem populacija i vrsta roda Edraianthus DC. Godišnjak Biol. inst. Univ. u Sarajevu 26: 1-130. Sarajevo.
    Šolić, E., 1981: Rod Edraianthus DC na Biokovu. Acta Biokovica 1 : 161-168. Makarska.
    Trinajstić, I., 1985: Oromediteranska fitogeneografska regija. Biosistematika 11(2) : 83-89. Beograd.
    Visiani, R., 1829: Plantae rariores in Dalmatia recens detectae. Flora (Regensb.) 12. 1. Ergänzungblätter : 1-24. Jena et Regensburg.
    Wettstein, R., 1887: Monographie der Gattung Hedraianthus. Denkschr. Akad. Wiss., Math.-Nat. KI., 53. Wien.