CRVENI POPIS
Natragmorska paklara
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001890
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)
Datum procjene
01.05.2006.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Mrakovčić, M., Brigić, A., Buj, I., Ćaleta, M., Mustafić, P., Zanella, D. (2006): Petromyzon marinus Linnaeus, 1758 (HRCP001890). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1890. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Milorad Mrakovčić
Andreja Brigić
Ivana Buj
Marko Ćaleta
Perica Mustafić
Davor Zanella
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
nema dovoljno podataka za određivanje kategorije ugroženosti
- Globalna procjena
Nije procjenjena - NE - Europska procjena
Nije procjenjena - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjena - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
U Europi je gospodarsko značenje morske paklare manje jer je broj jedinka koje dolaze na mrijest malen i ograničen na kratko razdoblje. Međutim, u mnogim je zemljama cijenjena kao gastronomska poslastica. - Ugroze i njihovi učinci
- - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
IUCN uzroci ugroženosti: 1.1.1.; 1.4.6.; 6.3.1.; 6.3.3.; 6.3.8.; 9.7. Onečišćenje donjih tokova rijeka, posebice rijeke Neretve, koja je posljednjih nekoliko desetljeća izložena snažnom negativnom antropogenom utjecaju, neznatno utječe na uzvodne migracije odraslih jedinka, ali utječe na opstanak i preživljavanje ličinka morske paklare ako se ona ovdje mrijesti. Regulacijom rijeka i pregradnjom vodotoka onemogućena je migracija odraslih jedinka na mrijestilišta, pa se zato smanjuje populacija morske paklare u Europi. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
IUCN mjere zaštite: 3.2.; 4.1.; 4.3. Zaštita ušća od onečišćenja i postavljanje funkcionalnih ribljih staza omogućili bi bolju zaštitu vrste. - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Morska paklara obično je duga 50–70 cm, a najveći ulovljeni primjerci dosežu 120 cm i teški su oko 2,3 kg. Usni lijevak širi je od tijela, prekriven brojnim zubima i okružen sa 130–150 okousnih pipala. Leđa morske paklare su mramorasto isprugana, bokovi su svijetli, a trbuh srebrnastosiv. Anadromna je, parazitska vrsta koja živi 9 do 11 godina, od čega 6 do 8 u stadiju ličinke. Metamorfoza nastupa kad dosegne oko 20 cm dužine, nakon čega, u zimskom razdoblju, odlazi u more. Odrasle jedinke 2–3 godine žive u moru, a zatim se vraćaju u rijeke na mrijest. Ličinke žive u rijekama gdje se hrane mikroorganizmima i detritusom. Odrasle jedinke vrlo su rijetke u rijekama, a hrane se krvlju i mišićima mrtvih i onemoćalih riba ili riba uhvaćenih u mrežu. Međutim, mogu se hraniti i na zdravim ribama pa čak i na morskim psima i morskim sisavcima. U jezerima često počine štete na ribljim populacijama. Zabilježeni su i slučajevi uznemirivanja kupača jer su se pokušavale na njih pričvrstiti. Poput mnogih parazita, izlučuju antikoagulans koji sprječava zgrušavanje žrtvine krvi. Razmnožavaju se između ožujka i svibnja. Za mrijest biraju mjesta gdje voda teče relativno brzo (1–2 m/s). Ženka odloži 150 000–300 000 jajašaca u pješčane ili šljunkovite jamice koje iskopa mužjak na dubini 40–60 cm. U morske paklare, za razliku od ostalih paklara, mrijesti se jedan mužjak i jedna ženka. Mužjaci, naime, čuvaju gnijezdo i agresivno ga brane od mogućih suparnika. Nakon mrijesta ženka i mužjak ugibaju. Mrijest je u rijekama hrvatskog dijela Jadrana upitan. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Odrasle jedinke morske paklare žive u moru, a u slatke vode dolaze na mrijest. Kada su u slatkim vodama, pretežno borave na ušćima i u srednjim te donjim tokovima rijeka (Physis 13, 24.13–24.15). Veliki primjerci ulovljeni su u dubokom moru, čak i na dubini većoj od 4 000 m. Ličinke žive u pjeskovito-muljevitom dnu rijeka. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Morska paklara naseljava europske i sjevernoameričke obale Atlantskog oceana, od Norveške, uključujući Island i Barentsovo more, prema jugu do sjeverne Afrike. Nađena je i uz obale Grenlanda. Naseljava Sredozemno i Jadransko more. - Nacionalna rasprostranjenost
Podrijetlo: autohtona vrsta U Hrvatskoj živi u ušćima jadranskih rijeka i u moru, a najveći broj primjeraka ulovljen je u Riječkom zaljevu. Idući prema jugu (od Jablanca do Šibenika) ulovi su rijetki. Na području između Splita i Dubrovnika broj ulovljenih primjeraka raste, posebice u rijeci Neretvi, gdje je morska paklara ulovljena uzvodno od ušća (Mostar). Učestalost: rijetka vrsta
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Cephalaspidomorphi - Podrazred
- - Nadred
Teleostei (prave koštunjače) - Red
Petromyzontiformes - Porodica
Petromyzontidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Bigelow, H. B.; Schroeder, W. C. (1953). Sawfishes, guitarfishes, skates and rays, and chimaeroids. Fishes of the western North Atlantic. Memoir Sears Foundation for Marine Research. Yale University, New Haven. 1: 1-588.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (08/2021).
Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
International Commission on Zoological Nomenclature. Opinion 1171 The stem of the generic name Petromyzon Linnaeus, 1758 (Pisces) is Petromyzont-.Bulletin of Zoological Nomenclature 38(2), 98-99 (1981)
Kelly, F.; King, J. (2001). A Review of the Ecology and Distribution of Three Lamprey Species, Lampetra fluviatilis (L.), Lampetra planeri (Bloch) and Petromyzon marinus (L.): A Context for Conservation and Biodiversity Considerations in Ireland. Biology and Environment: Proceedings of the Royal Irish Academy. 101B(3): 165-185.
Kullander, S.O. (1999) Förteckning över svenska fiskar
Kullander, S.O. (2004-03-17 00:00:00) Förteckning över svenska fiskar
Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
Murdy, Edward O., Ray S. Birdsong, and John A. Musick, 1997: null. Fishes of Chesapeake Bay. xi + 324.
Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
Nijssen, H. (2001)
Nijssen, H.; de Groot, S.J. (1987). De vissen van Nederland: systematische indeling, historisch overzicht, het ontstaan van de viskweek, uitheemse vissoorten, determineersleutels, beschrijvingen, afbeeldingen, literatuur, van alle in Nederlandse wateren voor komende zee- en zoetwatervissoorten [Fishes of the Netherlands: systematic classification, historical overview, origins of fish culture, non-indigenous species, determination keys, descriptions, drawings, literature references on all marine and freshwater fish species living in Dutch waters]. KNNV Uitgeverij: Utrecht, The Netherlands. ISBN 90-5011-006-1. 224 pp.
Renaud, Claude B., 2011: Lampreys of the world. An annotated and illustrated catalogue of lamprey species known to date. FAO Species Catalogue for Fishery Purposes, No. 5. vi + 109.
- Ostala hrvatska imena
lakerda, lamprida, paklena, okatica, pegulka, piskavica, zmijica morska - Strana imena
Sea lamprey (engleski); Meerneunauge, Lamprete (njemački) - Locus typicus
Basel, Švicarska (originalno: u »mari Europaeo«)
- Bibliografija
- -