CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

kebrač

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001913

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)
  • Citat
    Pavletić, Z., Nikolić, T., Palković, M. (2005): Myricaria germanica (L.) Desv. (HRCP001913). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1913. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Zinka Pavletić
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      M. Palković
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Hidrotehničkim zahvatima dolazi do podizanja razine vode pa time i do promjene staništa na kojemu raste ova biljka.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Određene dijelove vodotokova valjalo bi posve zaštititi kao botaničke razervate. Ako je svojta na dosad poznatim lokalitetima nestala, preporučuje se njezina introdukcija.
    • Potrebne mjere očuvanja
      3.3.1. Reintrodukcija, 5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Kebrač je niži grm, 0,6–2 m visok, uspravnih, golih grana. Listovi su gusto raspoređeni, nasuprotni, linearni, sjedeći, 2–5 mm dugi, goli, modrikastozeleni. Cvat je produženi, sastavljeni grozd, razvija se terminalno, najčešće na glavnim ograncima, rjeđe i na postranim. Cvjetovi su dvospolni. Lapova je 5(4), dugi su oko 4 mm. Latica ima 5(4), ružičaste su ili bijele, 5–6 mm duge. Prašnika je 10, međusobno su pri bazi povezani u kraću cijev koja obavija plodnicu, prašnice su purpurnocrvene. Plodnica je nadrasla, jednogradna, s većim brojem sjemenih zametaka. Plod je piramidalan tobolac, dug oko 1 cm, otvara se s tri zaklopca. Sjemenke, s čuperkom dlaka, rasprostranjuju se vjetrom. Myricaria germanica je glacijalni relikt. Kao pionirska vrsta, brzo osvaja opisana staništa koja često isto tako brzo i nestaju da bi se razvila na novim mjestima. Razmnožava se vegetativno, ukorjenjivanjem otrgnutih grančica, ali i sjemenkama, koje su veoma klijave, a raznose se vjetrom. Gledano u europskim razmjerima, brojnost individua unutar populacije kebrača zna biti velika, pa tada ta biljka, naročito u vrijeme cvatnje, znatno oplemenjuje okoliš. U mnogim je zemljama Europe, me|utim, zbog snažnog antropogenog utjecaja na riječne tijekove, veoma ugrožena ili pred nestankom. Ponegdje se uzgaja i kao ukrasna biljka, a njezina kora ima određena ljekovita svojstva. Heliofilna je biljka, pokazatelj bazičnih, siromašnih, mineralnih, vlažnih do mokrih tala (težište na često natopljenim tlima siromašnim zrakom), više ili manje redovito poplavljenih. Prema tipu rasprostranjenosti, predalpska je, američka i azijska svojta. Prema životnom je obliku nanofanerofit. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Broj kromosoma je 2n=24. Navodi se kao bioindikator (ANONYMUS 1992).
    • Staništa
      A.2.7.1. Neobrasle i slabo obrasle obale tekućica s mekim i mobilnim sedimentima (sprudovi), C.5.3. Pretplaninska i planinska vegetacija visokih zeleni
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Rječni sprudovi s grubom, šljunkovitom, aluvijalnom vapnenančkom i silikatnom podlogom. Značajna vrsta biljne zajednice Salici-Myricarietum. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 44.111 Predalpski vrbici s kebračom, 44.21 Galerijske šumice sive johe uz gorske potoke sive johe (Alnion incanae). GLCC/SSC. 3.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje; populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: ?Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Hrvatska, Češka, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Srbija i Crna Gora (Kosovo, Srbija), Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Zapadno-panonska makroregija: gornjopodravsko-me|imurska mezoregija, podravska mezoregija. Lokaliteti. Bregana, okolica Hlebina Kuršanec, Legrad, okolica Samobora i Varaždina, okolica Zagreba. U novije vrijeme svojta je zabilježena samo na sprudovima vodotoka rijeke Drave, duž 40 km, od slovenske granice do Legrada, unutar asocijacije Salici-Myricarietum. Svi nalazi uz rijeku Savu potječu s kraja 19. st. i nisu potvrđeni u novije vrijeme, pa je veoma vjerojatno da je s ovih područja kebrač nestao.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Magnoliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Caryophyllales
    • Porodica
      Tamaricaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Aronsson, Mora (2004) Thomas Karlssons Kärlväxtlista
      Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
      Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
      Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 459.
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    • Ostala hrvatska imena
      gardinić, metlikovina, metljica, metljikovina, mirika, žuka ledinja, žuka lednja, metlika
    • Strana imena
      Tamarisk (engleski), tamarin d'Allemagne (francuski), Deutscher Rispelstrauch (njemački), Tamariske (njemački), nemeški strojevec (slovenski), tamerici alpino (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • FORENBACHER, A. (1908b): Vegetacione formacije zagrebačke okoline. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 175:1–80.
      HIRC, D. (1906e): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 167:8–128.
      KLINGGRÄFF, H. (1861b): Die in der Umgegend von Agram in Croatien vorkommenden Pflanzen. Linnaea 2:6–49.
      PICHLER, A. (1891): Biljevni sag okolice varaždinske. Izvješće Velike gimnazije varaždinske za godinu 1890/91:51-98.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      TRINAJSTIĆ, I. (1964): Vegetacija obalnog područja rijeke Drave u široj okolici Varaždina. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      TRINAJSTIĆ, I. (1992): Salici-Myricarietum Moor 1958 (Salicion eleagni) in the vegetation of Croatia. Thaiszia 2:67–74.
      TRINAJSTIĆ, I. (1994c): Myricaria germanica (L.) Desv. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 318–319.