CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

tankorepa krkuša

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001933

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT -)

Datum procjene
01.05.2006.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Mrakovčić, M., Brigić, A., Buj, I., Ćaleta, M., Mustafić, P., Zanella, D. (2006): Gobio uranoscopus (Agassiz, 1828) (HRCP001933). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1933. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Milorad Mrakovčić
    Andreja Brigić
    Ivana Buj
    Marko Ćaleta
    Perica Mustafić
    Davor Zanella
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Gotovo ugrožena - NT
  • Europska procjena
    Nije procjenjena - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjena - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    Nema gospodarske vrijednosti.
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    IUCN uzroci ugroženosti: 1.4.6.; 6.3.1.; 6.3.3.; 6.3.8. Budući da preferira čiste i kisikom bogate vode, tankorepa krkuša najosjetljivija je na pogoršanje njihove kakvoće i ujezerenje rijeka. Takve promjene uzrokuju nestajanje populacije s područja utjecaja.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    IUCN mjere zaštite: 1.2.2.; 3.; 4.1.; 4.4.2. Sprječavanje onečišćenja i regulacije vodotoka osnovne su mjere u očuvanju populacija tankorepe krkuše.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Tankorepa krkuša ima izduženo tijelo dugačko 10–12 cm, najviše 15 cm. Grlo joj je prekriveno ljuskama, a tjeme je golo. Usta su donja i oko njih su brčići. Repna peraja je uočljivo urezana, a dužina njezina donjeg kraka veća je od dužine glave. Aktivna je uglavnom noću kada izlazi iz skrovišta, ispod kamenja i iz pukotina, u potrazi za hranom. Hrani se beskralješnjacima dna, posebno račićima i ličinkama vodenih kukaca, kadšto i algama. Spolnu zrelost obično dostiže u drugoj ili trećoj godini života. Razmnožava se u proljeće, od svibnja do lipnja, i to na plićim mjestima gdje je protijek vode brži. Za mrijest uglavnom bira šljunkovito-pjeskovitu podlogu. Ženka odloži 800–3 000 jaja parcijalno na kamenje ili pijesak, rjeđe i na vodeno bilje. Najstarije zabilježene jedinke imale su šest godina.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Ova bentopelagička vrsta uglavnom živi solitarno, a udružuje se u manje skupine jedino u sezoni mrijesta. Najčešće nastanjuje gornje dijelove rijeka u pojasu mrene i lipljena (Physis 24.13–24.14). Reofilna je vrsta koja daje prednost kisikom bogatim vodama snažna tijeka, kojima je dno prekriveno kamenjem ili krupnijim šljunkom.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Nastanjuje srednju i jugoistočnu Europu u sljevovima Dunava, Vardara i na Peloponeskom poluotoku.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Podrijetlo: autohtona vrsta U Hrvatskoj živi u rijekama Savi, Dravi, Muri i Kupi. Učestalost: rijetka vrsta


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    Teleostei (prave koštunjače)
  • Red
    Cypriniformes
  • Porodica
    Cyprinidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Danubian gudgeon, Danubian longbarbel gudgeon, Stone gudgeon (engleski); Steingressling (njemački)
  • Locus typicus
    rijeka Isar kod Münchena, Njema~ka
  • Bibliografija
  • -