CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Prunus tenella Batsch na lokalitetu u Bilju (FOTO J. Topić)

niska mendula

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001988

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac; B2ab(ii,iii,iv,v); D)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Topić, J., Andreškić, A., Cigić, P., Mihelj, D. (2005): Prunus tenella Batsch (HRCP001988). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1988. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Jasenka Topić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
    Darko Mihelj
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Travnjak na kojemu se niska mendula vjerojatno subspontano raširila, manji je od 1 ha, a njezin opstanak ovisi isključivo o košnji i povremenom paljenju.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane.
  • Potrebne mjere očuvanja
    5.1.2. Nacionalna razina
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite polustepskih travnjaka Podunavlja na kojima svojta dolazi (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Nizak grm, visok 0,5–1,5 m, s uspravnim granama. Njezine su grančice sivosmeđe ili crvenkastosmeđe i gole. Pupoljci imaju tamnosmeđe ljuske. Listovi su linearno-suličasti, suličasti ili naopako jajasti do eliptični. Na vrhu su ušiljeni. Pojedinačni cvjetovi se pojavljuju istovremeno s razvojem listova. Cvjetište gradi hipantij, valjkasto je, dva puta duže od svoje širine. Listići vjenčića su crvene boje, a samo rijetko mogu biti bijeli. Cvjetovi mirišu na badem. Plodovi su suhe spljoštene koštunice, fino dlakave, koje sazrijevaju u razdoblju od lipnja do kolovoza. Biljka se uspješno širi izdancima iz korijena. Kultivira se kao ukrasna biljka svugdje u Europi, a ponegdje je i naturalizirana. Ime roda potječe od antičkoga naziva za šljivu, grč. »prumnos«, tj. lat. »prunus«. Od varijeteta poznati su Prunus tenella Batsch var. campestris (Bess.) Rehd. iz stepa središnje Rusije i P. tenella Batsch var. georgica Desf. Od srodnih Prunus domestica L. i P.webbii (Spach) Vierh. Prunus tenella razlikuje se duguljastim cjevastim cvjetištem i intenzivno ružičastim cvjetovima. Od sjemenka, koje sadrže gorko bademovo ulje, u južnoj Rusiji i Mađarskoj proizvode manje vrijedne vrste bademovog i gorkog bademovog ulja, a u sibirskom je području zabilježena uporaba plodova u prehrani. Prema životnom obliku je fanerofit. Cvate u ožujku i travnju. Broj kromosoma je 2n=16. Prunus tenella je sibirsko-pontska vrsta, odnosno pripada pontskom geoelementu. Nativna je u zapadnoj Aziji (Kina, Kazahstan, Rusija) i istočnom Sibiru te dijelovima Europe.
  • Staništa
    C.3.1. Subkontinentalni suhi travnjaci, D.1.1. Vrbici i šikare
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Prunus tenella je kserofilna i heliofilna kontinentalna vrsta koja uspjeva na suhim travnjacima reda Festucetalia valesiacae, i u suhim šikarama. Dobro podnosi niske temperature. Kao sibirsko-pontska vrsta u području Hrvatske nalazi se na zapadnom rubu areala. Do sada je pronađena samo na suhom travnjaku u Baranji koji pripada razredu Festuco-Brometea. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 31.8 Eurosibirske šikare i živice, 34.3161 Meziokarpatske stepe. GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Austrija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Mađarska, Makedonija, Rumunjska, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Srbija i Crna Gora (Srbija), [Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku].
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Baranjska mezoregija. Lokaliteti. Bilje (Baranja), najistočnije područje Podravine.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Rosales
  • Porodica
    Rosaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Aldén, B., Hjertson, M. & Ryman, S. (2013-04-03 00:00:00) SKUD - Svensk kulturväxtdatabas. Online: http://www.slu.se/sv/centrumbildningar-och-projekt/skud/om_skud/
    Euro+Med PlantBase (2013-06-11 00:00:00) The information resource for Euro-Mediterranean plant diversity, Online: http://www.emplantbase.org/home.html
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Karlsson, M. (2013-06-12 00:00:00) Checklista över Nordens kärlväxter (2013-04-23). Online: http://www.euphrasia.nu/checklista/
    Karlsson, T. (2013-09-05 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Zwergmandel (njemački), Dwarf Almond (engleski), Dwarf Russian Almond (engleski), Russian Almond (engleski), amandier nain de Russie (francuski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
    ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J. (1993–1994): Osobitosti biljnog svijeta Podravine. Ekol. glas. 3(5–6):23–29.
    ZAHIROVIĆ, Ž. (2000): Rijetke i ugrožene biljne vrste sjeveroistočne Hrvatske. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.