CRVENI POPIS
Natrag-
crkavica
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Gnijezdeća populacija
Šifra
HRCP002415
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(RE -)
Datum procjene
31.12.2013.
Prethodne procjene
Citat
Sušić, G. (2013): Neophron percnopterus (Linnaeus, 1758) (HRCP002415). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2415. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Goran Sušić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Ugrožena EN A2bcde+3bcde+4bcde ver 3.1 (BirdLife International 2008) - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 5.1.3 Progon/kontrola, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Razlozi izumiranja crkavice nisu dobro poznati. Među najvažnijim su uzrocima vjerojatno smanjivanje količina raspoložive hrane zbog odumiranja tradicionalnog stočarstva (DT 7.3.), intenziviranja poljodjelstva (DT 2.1.) i kontrole populacija krupnih i srednjih sisavaca u prirodi (DT 5.1.). Nenamjerna trovanja otrovnim mamcima (DT 5.1.2.), krivolov (DT 5.1.3.) te uznemiravanje ptica na gnijezdima zbog porasta turizma i rekreativnih aktivnosti (DT 6.1.), osobito u kanjonima Male i Velike Paklenice, vjerojatno su ubrzali proces nestanka naše gnijezdeće populacije. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II), Washingtonskom konvencijom (CITES II) i Direktivom o pticama (dodatak I). - Potrebne mjere očuvanja
2.1. Upravljanje područjem/površinom, 3.2 Oporavak vrste, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Za uspješnu provedbu reintrodukcije prvenstveno je potrebno ukloniti uzroke koji su doveli do izumiranja crkavice te odabrati za reintrodukciju pogodna područja. Potrebno je smanjiti rizike za stradavanje ptica: sprječavanjem trovanja – uspješnije provoditi zabranu korištenja otrovnih mamaca, smanjiti mogućnost trovanja ptica na odlagalištima otpada, smanjiti mogućnost trovanja teškim metalima i ostalim polutantima konzumacijom opterećenih lešina (CA 4.3., 5.3., 5.4.), sprječavanjem krivolova (CA 4.2., 5.2., 5.4.) i uznemiravanja (CA 2.1.), minimiziranjem negativnih učinaka nadzemnih vodova za prijenos električne energije i vjetroelektrana na ptice (CA 5.2., 5.4.) te otvaranjem stalnih hranilišta za lešinare (CA 2.1., 3.2.). Poticanjem ekstenzivnog stočarstva i tradicionalnih oblika poljodjelstva (CA 5.3., 6.3., 6.4.) potrebno je očuvati staništa za ovu vrstu u Hrvatskoj. - Potrebna istraživanja
2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potrebno je izraditi akcijski plan za reintrodukciju crkavice u Hrvatsku (RA 2.1.).
- Biologija vrste
- Opis
- - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Nastanjuju prostrana otvorena staništa pretežito u suhim i toplijim područjima, ali i vlažna područja s ogoljenim tlom ili niskim biljem. Obitava i u nizinskim i u planinskim područjima do visina od 2.500 m nadmorske visine (čak i 3.600 m). Nisu druževne. Za selidbe su uglavnom samotne, a vrlo rijetko ih se nekoliko može vidjeti zajedno. Na zimovanju se ponekad skupljaju u velika jata. Tijekom gniježđenja samotni parovi brane svoje gnijezdeće teritorije. Gnijezdo grade na liticama. U krajevima gdje se zadržavaju u naseljima, gnijezde se na izbojcima visokih zgrada, dimnjacima, u ruševinama. Katkad se gnijezde i na drveću u starim gnijezdima drugih ptica (najčešće gavranova). Monogamni su, a veze vjerojatno traju doživotno. Oba roditelja grade gnijezdo, leže na jajima i brinu se o ptićima. U pologu su obično 1 – 2 jaja. Inkubacija traje 42 dana. Ptići su za let sposobni za 70 – 85 dana, ali su o roditeljima ovisni još dva ili više mjeseci. Pretežito se hrane strvinom. Relativno slabim kljunom mogu trgati samo meka tkiva pa na strvini uglavnom skupljaju otpatke i kljucaju ostatke po kostima. U velikom dijelu areala vezane su uz naselja, gdje se hrane otpacima na smetlištima (jedu čak trulo voće i povrće). U potrazi za hranom pretražuju velika područja, i do 80 km od gnijezda, pri čemu se obično pridružuju bjeloglavim supovima ili drugim strvinarima. Na zimovalištu u Africi hrane se i jajima pelikana koja razbijaju kljunom ili ih bacaju s visine na tlo ili kamenje, a nekad napadaju i njihove ptiće. Nojeva jaja razbijaju bacajući na njih kamenje (teško i do 1 kg). Vjerojatno razbijaju i kosti strvina na isti način kako to čine kostoberine. Hrana su im i kukci, kornjače, mali sisavci, pa i fekalije. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Opisane su tri podvrste, od kojih se nominalna gnijezdi od južne Europe, Afrike i Azije do Pakistana i Tien-Shan planina. Ptice europske populacije su selice, zimuju u Africi, južno od Sahare; izuzetak su ptice otočnih populacija s Menorke, Kanarskih otoka i Zelenortskih otoka koje su stanarice. Odrasle ptice kreću na selidbu ranije nego nedorasle. - Nacionalna rasprostranjenost
Crkavica je u Hrvatskoj izumrla u drugoj polovini 20. st., a posljednje gniježđenje zabilježeno je početkom 80-ih godina u Nacionalnom parku Paklenica (Sušić 1993), gdje se gnijezdila i početkom 60-ih godina (Rucner 1998). Nakon prestanka gniježđenja, tu su pojedinačne ptice viđane do 1987. (Lukač i Stipčević 1997). Do sredine 20. st. gnijezdile su se kod Klisa (Karaman 1950) i u dolini Neretve (Rucner 1998). Vjerojatno su se do 60-ih godina 20. st. gnijezdile na Rabu (Bernhauer 1957, Rucner 1998) i u klancu Krnjeze (sjeverno od Obrovca, Rucner 1998), a do kraja 80-ih uz Krku kod Roškoga slapa (Rucner 1998). Moguće je da su se tijekom 19. st. gnijezdile i u panonskoj Hrvatskoj, na “području između Dunava i Drave” (Anon. 1883). Kako im je traganje za hranom povezano s bjeloglavim supovima i supovima starješinama, vjerojatno im se areal rasprostranjenosti početkom i sredinom prošlog stoljeća gotovo u potpunosti podudarao s njihovim.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Aves - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Accipitriformes - Porodica
Accipitridae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Avibase - the world bird database.
Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
Egyptian Vulture - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -