CRVENI POPIS
Natrag-
žuta čaplja
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Gnijezdeća populacija
Šifra
HRCP002447
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1ab(iii,v)+2ab(iii,v); D)
Datum procjene
31.12.2013.
Prethodne procjene
Citat
Mikuška, T. (2013): Ardeola ralloides (Scopoli, 1769) (HRCP002447). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2447. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Tibor Mikuška
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009) - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.1.3 Progon/kontrola, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 9.3 Otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Nestajanjem močvarnih područja i ostalih vlažnih staništa zbog regulacija rijeka i melioracija (DT 7.2.) te propadanjem šaranskih ribnjaka s ekstenzivnom proizvodnjom (DT 7.3.) nestaju staništa žute čaplje. Paljenjem tršćaka (DT 7.3.) te uklanjanjem guste obalne vegetacije smanjuje se kvaliteta preostalih staništa i onemogućuje gniježđenje. Onečišćenjem voda (DT 9.3.) smanjuje se kvaliteta staništa te povećava opasnost od trovanja ptica zbog akumuliranja teških metala i pesticida u organizmu. Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bernskom konvencijom (dodatak II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Gnjezdilišta žute čaplje u cijelosti su obuhvaćena važnim područjima za ptice Ekološke mreže RH te je ona ciljna vrsta u važnim područja za ptice: Jelas polje, Podunavlje i donje Podravlje, Ribnjaci Grudnjak i Našice te Donja Posavina. - Potrebne mjere očuvanja
2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Izradom planova upravljanja za četiri važna područja za ptice u kojima je gnijezdeća populacija žute čaplje cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati te osigurati provedbu mjera aktivne zaštite ove vrste, kao što su osiguravanje dovoljne razine vode u kolonijama (CA 2.3.), sprečavanje paljenja trske (CA 2.1.), sprečavanje krivolova (CA 4.2., 4.3.,5.4.), uznemiravanja (CA 5.4.) i dr. Radi očuvanja gnjezdilišta i hranilišta žute čaplje potrebno je poticati ekstenzivnu ili poluintenzivnu proizvodnju na šaranskim ribnjacima (CA 5.2., 6.4.) te očuvati i revitalizirati vlažna staništa (CA 2.3., 5.2.) u Hrvatskoj. - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potrebno je provoditi redoviti monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.), istražiti rasprostranjenost i brojnost, ekologiju te uzroke ugroženosti gnijezdeće populacije žute čaplje u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdećih populacija kolonijalnih vrsta čaplji i žličarke u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planova upravljanja za četiri važna područja za ptice u kojima je gnijezdeća populacija žute čaplje cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati te osigurati provedbu mjera aktivne zaštite ove vrste.
- Biologija vrste
- Opis
- - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Obitavaju na plitkim močvarama, manjim barama, kanalima, riječnim ušćima, ribnjacima i drugim vodama obala obraslih gustom trskom ili rogozom, često s grmljem i niskim drvećem. Druževne su. Gnijezde se kolonijalno, najčešće su gnijezda raspršena ili u malim skupinama u mješovitim kolonijama s ostalim čapljama, žličarkama ili ibisima. Gnijezda grade u trsci ili na niskom drveću i grmlju. Monogamne su, par traje tijekom jedne gnijezdeće sezone. Gnijezdo grade oba partnera. U pologu je najčešće 4 – 6 jaja, inkubacija traje 22 – 24 dana. Na jajima leže i o ptićima se brinu oba roditelja. Ptići gnijezdo napuštaju s 30 – 35 dana i penju se uokolo po raslinju. Za let su sposobni sa 45 dana, a ubrzo se zatim osamostaljuju. Pretežito se hrane u gustom sklopu vegetacije ili uz njega, ali i hodajući na gusto obraslim vodenim staništima. Love s grane, stabljike trske ili gacajući po plićaku ili vegetaciji. Hrane se pretežito kukcima i njihovim ličinkama, manje vodozemcima i sitnom ribom. Rijetko love i račiće, pauke, guštere, mekušce, gujavice i sitne sisavce. Hrane se najčešće pojedinačno, braneći mali hranilišni teritorij, katkad i u malim skupinama. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjena je od jugozapadne Europe, istočno do Aralskog jezera i jugoistočnog Irana te u Africi. Selica je, zimuje u podsaharskoj Africi, dolini Nila i duž Perzijskog zaljeva. Prije jesenje selidbe raspršuju se po okolnim područjima. - Nacionalna rasprostranjenost
U Hrvatskoj je danas vrlo rijetka i malobrojna gnjezdarica, što je čini najugroženijom vrstom čaplji. Tijekom sedamdesetih godina 20. st. hrvatska je populacija doživjela drastičan pad. Nestale su dvije kolonije koje su tijekom šezdesetih godina postojale u Dalmaciji: “nekoliko desetaka parova” na Vranskom jezeru kod Pakoštana (Rucner 1998) i uz donji tok rijeke Neretve (Rucner 1998). U to je vrijeme i u panonskoj Hrvatskoj broj parova drastično opao: od 1954. do 1970. u Kopačkom ritu redovito se gnijezdilo od 157 do 478 parova (Majić i Mikuska 1972), dok se 80-ih godina gnijezdi neredovito, do 70 parova (Mikuska i Mikuska 1994). Brojnost im i dalje znatno opada, a ukupnu populaciju procjenjujemo na oko 65 do 150 parova, ovisno o godini. Recentno se gnijezdi na samo četiri lokaliteta u nizinskoj Hrvatskoj, pri čemu je kolonija na ribnjacima Jelas najvažnija i jedina stabilna. U razdoblju od 2005. do 2009. tu se gnijezdilo 30 – 110 parova, ali je prisutan pad populacije u odnosu na razdoblje od 1991. do 1996. kada se gnijezdilo 60 – 360 parova (Šadl 1998, M. i N. Šetina). U Kopačkom ritu danas se samo povremeno gnijezdi, 7 – 13 parova (2005. – 2009., T. Mikuska). Na ribnjacima Grudnjak gnijezdi se 1 – 5 parova (2006. – 2009., T. Mikuska). U Krapje đolu se 1964. gnijezdilo 20 parova (Rucner 1970), dok se od 1990. do 2009. tu gnijezde neredovito, od 1 do 3 para (M. Schneider-Jacoby, D. Kovačić, V. Dumbović i V. Hima). Slično tome, na ribnjacima Našice se od 1993. do 1995. gnijezdilo 10 – 15 parova (Firanj 1997), dok se danas tamo ne gnijezde (T. Mikuska). U hrvatskom priobalju se ne gnijezdi, ali bi uz osiguravanje odgovarajućih uvjeta gniježđenje moglo započeti jer se u Hutovom blatu, u susjednoj Bosni i Hercegovini, gnijezde 43 – 52 para (Štumberger i dr. 2008/2009). Na selidbi je pojedinačno ili u manjim jatima prisutna u nizinskoj i priobalnoj Hrvatskoj, uglavnom tijekom travnja i svibnja (Radović i sur. 2004, Radović i sur. 2005).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Aves - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Pelecaniformes - Porodica
Ardeidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Brown, L.H., E.K. Urban & K. Newman. (1982). The Birds of Africa, Volume I. Academic Press, London.
Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
Squacco Heron - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -