CRVENI POPIS
Natrag-
bjeloglavi sup
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Gnijezdeća populacija
Šifra
HRCP002453
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)
Datum procjene
31.12.2013.
Prethodne procjene
Citat
Sušić, G. (2013): Gyps fulvus (Hablizl, 1783) (HRCP002453). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2453. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Goran Sušić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009) - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
3.3 Obnovljiva energija, 4.2 Komunalni vodovi, 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 5.1.3 Progon/kontrola, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Odumiranjem tradicionalnog stočarstva (DT 7.3.) smanjuje se količina raspoložive hrane, površina i kvaliteta staništa za supove. Kontroliranjem populacija krupnih i srednjih sisavaca u prirodi (DT 5.1.2.) količina hrane za supove dodatno se smanjuje. Supovi stradavaju zbog nenamjernog trovanja, kao žrtve trovanja zvijeri, pasa lutalica i štakora (DT 5.1.2.). Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica. Brojnost jedinki smanjuje se i zbog stradavanja u sudarima s vodovima za prijenos električne energije te zbog elektrokucije (DT 4.2.). Izgradnjom vjetroelektrana (DT 3.3.) na području redovitih kretanja supova povećava se rizik od stradavanja jedinki zbog sudara s lopaticama turbina. Uznemiravanje ptica na gnijezdima zbog porasta turizma i rekreativnih aktivnosti (DT 6.1.), osobito zadržavanje turista radi ronjenja i ribolova pod liticama na kojima se supovi gnijezde, glisiranje uz kolonije, penjanje po liticama i sl. negativno utječe na uspješnost gniježđenja i jedan su od važnih uzorka ugroženosti. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II), Washingtonskom konvencijom (CITES II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Kolonije bjeloglavog supa na Krku i Prviću nalaze se u posebnim ornitološkim rezervatima, kolonija na Plavniku je nezaštićena, a većina se gnijezda na otoku Cresu nalazi unutar dvaju posebnih ornitoloških rezervata. Recentna gnjezdilišta bjeloglavog supa u cijelosti su obuhvaćena Ekološkom mrežom RH: bjeloglavi sup je ciljna vrsta za važna područja za ptice Kvarnerski otoci te Sjeverozapadna Dalmacija i Pag. - Potrebne mjere očuvanja
1.1. Zaštita područja/površine, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 3.2 Oporavak vrste, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Izradom i provedbom plana upravljanja za važno područje za ptice Kvarnerski otoci (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste te osigurati njihovu provedbu. Potrebno je smanjiti stradavanje ptica te povećati uspješnost gniježđenja: sprječavanjem trovanja – uspješnije provoditi zabranu korištenja otrovnih mamaca, smanjiti mogućnost trovanja ptica na odlagalištima otpada, smanjiti mogućnost trovanja teškim metalima i ostalim polutantima konzumacijom opterećenih lešina (CA 4.3., 5.3., 5.4.), sprječavanjem krivolova (CA 4.2., 5.2., 5.4.), uspostavljanjem zone zabrane približavanja gnijezdećim kolonijama (CA 2.1.), spašavanjem i oporavkom mladih ptica (CA 3.2.), minimiziranjem negativnih učinaka nadzemnih vodova za prijenos električne energije (CA 5.2.), sprječavanjem gradnje vjetroelektrana na područjima koja se nalaze na redovitim zračnim rutama supova (CA 5.2., 5.4.) te otvaranjem stalnih hranilišta za lešinare (CA 3.2.). Poticanjem ekstenzivnog stočarstva i tradicionalnih oblika poljodjelstva koje će uključivati i uklanjanje alohtone divljači koja šteti ekstenzivnom stočarstvu osigurat će se hranilišta bjeloglavih supova (CA 5.3., 6.3., 6.4.). Koloniju bjeloglavih supova na otoku Plavniku potrebno je zakonski zaštititi, a ornitološke rezervate na Cresu proširiti (CA 1.1.). - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potrebno je provoditi monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.) te istražiti, ekologiju i uzroke ugroženosti bjeloglavog supa u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje populacije bjeloglavog supa u Hrvatskoj (RA 2.1.) te izradom i provedbom plana upravljanja za važno područje za ptice Kvarnerski otoci (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste te osigurati njihovu provedbu.
- Biologija vrste
- Opis
- - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Prostrana otvorena područja u nizinskim i planinskim predjelima (stepe, polupustinje, pašnjaci i dr.), s visokim nepristupačnim liticama za gniježđenje. Druževni su. Za razliku od ostalih lešinara zapadnog palearktika, gnijezde se u kolonijama. Gnijezda grade na policama i potkapinama litica, veoma rijetko i na drveću. Kvarnerska populacija supova je posebna jer se uglavnom gnijezdi na liticama iznad mora (Sušić 2000), a recentna genetička istraživanja pokazuju da se ova populacija razlikuje od španjolske i izraelske (La Gouar i sur. 2006). Gnijezde se u rahlim kolonijama, ali gnijezda mogu biti veoma blizu jedno drugom. Rijetko se gnijezde samotni parovi. Monogamni su, veze su doživotne. Oba roditelja grade gnijezdo, leže na jajima i brinu se o ptićima. U pologu je samo jedno jaje, inkubacija traje oko 52 dana. Ptić je za let sposoban sa 110 – 115 dana, ali je o roditeljima ovisan i do tri mjeseca nakon toga. Hrane se strvinom srednjih i krupnih sisavaca, najčešće kopitara i papkara (krava, konja, ovaca, magaraca, jelena, srna), ali i lisica, pasa, zečeva i sl. Pretežito se hrane mekšim tkivima (iznutricama, mišićima). Dug, pokretljiv vrat, prekriven gustim paperjem, omogućuje im duboko prodiranje u lešinu. Hranu traže u skupinama, na većim područjima nego ostali europski lešinari: redovito pretražuju područje radijusa od 50 do 60 km oko odmorišta ili gnijezda. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Nastanjuje Europu, Aziju i sjevernu Afriku. Opisane su dvije podvrste, od kojih se nominalna gnijezdi od Iberskog poluotoka i Maroka na zapadu, preko južne Europe, Bliskog istoka i Arapskog poluotoka do Pakistana, i središnje Azije, na istok do Pamira i Altaja. Supovi koji pripadaju španjolskoj populaciji pretežito su stanarice. - Nacionalna rasprostranjenost
Odrasle ptice hrvatske populacije su stanarice, ali su mladi i nedorasli supovi pretežito selice: od svibnja do listopada borave uglavnom u Austriji, Italiji, Sloveniji i Francuskoj, a u kasnu jesen sele se preko Balkana, Turske i Ukrajine na istok te preko Izraela na jug sve do podsaharske Afrike (Sušić 2000). Početkom 20. st. bili su rasprostranjeni u čitavoj Hrvatskoj. Tada je bilo poznato više od 30 gnjezdilišta, a danas ih je preostalo 5–6 na Kvarneru. U Slavoniji su se gnijezdili na drveću – od Papuka i Požeške kotline (Schenk 1917), do Srijema (Rössler 1913) i uz Dunav blizu Vukovara (Hirtz 1914, Schenk 1917). U Istri su se gnijezdili na Učki (Ponebšek 1917) i iznad Grižana kod Crikvenice (G. Sušić). Do kraja 20. st. u Nacionalnom parku Paklenica gnijezdila se kolonija koja je sredinom 80-ih godina brojila 15 parova (Sušić 2002). Sedamdesetih godina 20. st. gnijezdili su se u klancima Krnjeze i Zrmanje (Cvitanić 1963, Pfeifer), Krke kod Roškoga slapa (Rucner 1998) i na Biokovu (Kušan 1971, Piasevoli i Pallaoro 1991). Brojna su tada bila gnjezdilišta na sjeveru Dubrovačkog primorja. Početkom 20. st. gnijezdili su se na 11 jadranskih otoka. Danas se u Hrvatskoj redovito gnijezdi na kvarnerskim otocima. Redovito istraživanje i praćenje stabilnosti populacije na kvarnerskim otocima započelo je još početkom 80-ih godina 20. st. kad je utvrđeno gniježđenje ukupno 50 – 60 parova (Perco i sur. 1983), od čega na Cresu 19 – 24 para, a na Krku i Prviću po 12 parova. Početkom 90-ih broj im je bio u laganom porastu pa se na Cresu (uključujući i susjedni Plavnik) sredinom 90-ih gnijezdilo 50 parova, a na Krku i Prviću po 25 parova (Sušić 1994, Sušić i Randić 2003). Zbog poduzetih mjera zaštite broj parova na otoku Cresu u posljednjih petnaestak godina i dalje lagano raste: početkom 21. st. gnijezdilo se 55–60 parova (Sušić 2003), a danas se gnijezdi 65 – 70 parova (G. Sušić). Ukupnu gnijezdeću populaciju danas u Hrvatskoj čini 100 do 110 parova (G. Sušić).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Aves - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Accipitriformes - Porodica
Accipitridae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
Griffon Vulture - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -