CRVENI POPIS
Natrag-
gorski zviždak
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Gnijezdeća populacija
Šifra
HRCP002469
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)
Datum procjene
31.12.2013.
Prethodne procjene
Citat
Ćiković, D., Barišić, S. (2013): Phylloscopus bonelli (Vieillot, 1819) (HRCP002469). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2469. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Davor Ćiković
Sanja Barišić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Not recognized ver 3.1 (BirdLife International 2008) - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Znanje - Napomena uz razlog promjene
Nova procjena veličine populacije
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
- - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Najvjerojatnije je riječ o rubnoj, malobrojnoj populaciji i najvjerojatnije gorski zviždak nikada nije bio brojan u Hrvatskoj. Bez opsežnijih istraživanja ne mogu se odrediti mogući uzroci ugroženosti. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (dodatak II) i Bernskom konvencijom (dodatak II). Dio gnjezdilišta gorskog zviždka nalazi se unutar Ekološke mreže RH, u Područje gniježđenja modrovoljke u Hrvatskoj. važnim područjima za ptice Velebit te Učka i Ćićarija. - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potrebno je provesti istraživanje rasprostranjenosti i brojnosti, ekologije, taksonomske pripadnosti i mogućih razloga ugroženosti gnijezdeće populacije gorskog zviždka u Hrvatskoj (RA 1.1., 1.2., 1.3. i 3.1.) te uspostaviti praćenje stanja gnijezdeće populacije (RA 3.1.).
- Biologija vrste
- Opis
- - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Obitavaju u otvorenim, toplim i suhim šumama: u sjevernim dijelovima areala pretežito u nizinskim, otvorenim listopadnim šumama (osobito hrastovim, brezovim i kestenovim), a na jugu areala u planinskim bjelogoričnim, mješovitim ili crnogoričnim (osobito borovim) šumama. Nisu osobito druževni, na zimovalištima su samotni i teritorijalni. Obiteljske skupine spajaju se tijekom srpnja i kolovoza i često tvore mješovita jata s drugim zviždcima, kraljićima, puzavcima i muharicama. Za proljetne selidbe su u malim, rahlim jatima. Monogamni su, gnijezde se samotni parovi. Ženke grade gnijezdo na tlu, obično ispod bilja, otpalih grana, ispod korijenja drveća, rijetko i na otvorenom. Gnijezdo je često smješteno u plitkoj udubini koju ptice ponekad i same naprave u tlu ili odronu. U pologu je 5 – 6 jaja, inkubacija traje 12 – 13 dana. Na jajima leži ženka, a o ptićima se brinu oba roditelja te katkada podijele leglo između sebe. Ptići opernaćuju s 12 – 13 dana, nije poznato kada se osamostaljuju. Pretežito se hrane kukcima, ali i paucima i sitnim puževima, u jesen rijetko jedu i nešto bobica. Hranu uglavnom skupljaju u krošnjama drveća, često po površini lišća i grana. Kukce love i u letu. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Gnijezdi se u južnoj i zapadnoj Europi, južnom dijelu središnje Europe, sjeverozapadnoj Africi i Maloj Aziji. Opisane su dvije podvrste: nominalna se gnijezdi u zapadnom dijelu areala, istočno do Italije, Austrije i Slovenije, a P. b. orientalis u jugoistočnoj Europi i Maloj Aziji. - Nacionalna rasprostranjenost
Hrvatska se nalazi na području njihova dodira i iz postojećih podataka nije jasno kako su ovdje rasprostranjene. U zbirci svlakova Zavoda za ornitologiju pohra-njena su dva primjerka, oba podvrste P. b. orientalis: iz Nina (kolovoz 1946.) i s Učke (svibanj 1957.). U nekim sistematikama podvrste se razdvajaju na vrste no prema BirdLife International (2010) nisu razdvojene. Selica je, zimuje u podsaharskoj Africi. Gniježđenje gorskog zviždka u Hrvatskoj prvi je zabilježio Rucner (1998) krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća na primorskim padinama Velebita i Učke te kod Otočca u Lici. Nakon tih opažanja, sljedeća dolaze tek iz 21. st. – četiri opažanja s Učke u sezoni gniježđenja: 2004. (K. Leskovar i I. Budinski) te 2008. i 2009. (K. Mandić). Ukupna hrvatska populacija vjerojatno ne prelazi 50 parova. Za selidbi je gorski zviždak vrlo rijetko bilježen, uglavnom u priobalju: kod Sv. Jurja (Terrasse i Terrasse 1961), kod Nina i na Učki (Sušić i sur. 1988), na rtu Kamenjak u Istri (M. Malatestinić) te kod Stobreča (J. Lušić). U zapadnom dijelu središnje Hrvatske još je rjeđe bilježen (Rucner 1975, D. Radović).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Aves - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Passeriformes - Porodica
Phylloscopidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
Bonelli’s Warbler - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -