CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Adonis aestivalis L. (FOTO S. BRANA)

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

ljetni gorocvijet

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002501

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Jelaska, S., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Adonis aestivalis L. (HRCP002501). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2501. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Sven D. Jelaska
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 9.3.3 Herbicidi i pesticidi
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Nestanak staništa zbog uništavanja korova na oranicama i drugim poljoprivrednim površinama.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Vrsta je posredno zaštićena u dijelovima svojeg areala u zaštićenim područjima, parkova prirode Žumberačko–Samoborsko gorje i Medvednica. Navedena je u popisu ugroženih svojti središnje Europe (Recommendation No. 44, Council of Europe, ANONYMUS 1995).
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Ljetni gorocvijet jednogodišnja je biljka jednostavne ili razgranjene stabljike, visoka 20–60 cm. Stabljika je gola ili rijetko, dlakava, s jednim ili više izmjenično raspoređenih listova koji su u donjem dijelu stabljike na dršku, a u gornjem sjedeći. Listovi su višestruko (3–4 puta) rasperani u tanke isperke cjelovita ruba. Dvospolni cvjetovi radijarne simetrije i promjera 10–35 mm, smješteni su pojedinačno na vrhu stabljike (ili ogranaka ako je stabljika razgranata). Pet golih lapova jajastog su oblika i svijetlozelene boje. Latice su veće od lapova, uglavnom brojnije (5–8), crvene ili žute, pri bazi često crne. Mnogobrojni prašnici su tamnoljubičasti. Plodni listovi su u velikom broju smješteni na izduženoj cvjetnoj osi, što osobito dolazi do izražaja kada se razviju plodovi, jednosjemeni oraščići 3–6 mm dugački. Plodovi su goli, nabrani, na unutarnjem rubu s dva zubca, bitna za određivanje svojta unutar roda. Ljetni gorocvijet je biljka polusvjetla do polusjene, umjereno toplih do toplih staništa. Cvjeta od svibnja do srpnja. Prema životnom obliku je terofit. Pripada srednjoeuropskom flornom elementu. Zbog izvanredno lijepih cvjetova ljetni gorocvijet raširen je u hortikulturi. Prema legendi, rod je dobio ime po grčkom bogu Adonisu (»nakon što ga je u lovu ubio vepar, izrastao iz njegove krvi koja je pala na tlo«). Biljka je otrovna, osobito za sisavce. Svojta je u hrvatskoj flori zastupljena s dvije podvrste, tipičnom Adonis aestivalis L. ssp. aestivalis, rasprostranjenom u cijelom arealu vrste, te A. aestivalis L. ssp. provincialis (DC.) C. H. Steinb. (= A. aestivalis L. ssp. squarrosa (Steven) Nyman, ponekad nomenklaturno i taksonomski sporna svojta) karakterističnom za južnu Europu. Razlikuju se u dlakavosti listova i lapova, te skulpturiranosti oraščića.
  • Staništa
    I.1.4. Ruderalne zajednice kontinentalnih krajeva, I.1.8. Zapuštene poljoprivredne površine, I.2.2. Pojedinačne nekomasirane oranice, I.3.1. Intenzivno obrađivane oranice na komasiranim površinama, I.7.1. Međe i ograde kultiviranih površina
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Raste na oranicama i uz njihove rubove, u žitu, uspijeva i na rubovima livada, na neobrađenim poljima, te uz putove. Dolazi na suhim do umjereno ilovastim, glinastim i skeletnim tlima. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 82.11 Oranice, 82.2 Rubovi oranica, 97 Napuštena polja i zapuštena (ruderalna) mjesta. GLCC/SSC. 1, 2.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Bosna i Hercegovina, Baleari, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Poljska, Rumunjska, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Sardinija, Srbija i Crna Gora (Srbija), Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. Veći dio Europe, južno od 55° N.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Raspršeni lokaliteti u zapadnopanonskoj i istočnopanonskoj makroregiji, te sjevernoprimorskoj i južnoprimorskoj mezoregiji. Lokaliteti. Čepićko polje, Donji Miholjac, Francikovac, Hvar, Istra (veći broj nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Kalnička gora, Kamensko, Karlovac, Medulin, Požega, Rijeka, Senj, Starigrad, Svetac, Veli Lošinj, Vranilac, Zagrebačka gora, Žumberačko gorje. Na temelju postojećih podataka nije moguće razlučiti rasprostranjenost pojedinih podvrsta.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Ranunculales
  • Porodica
    Ranunculaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021cc), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=ADAE
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Pheasants-eye (engleski), Sommer-Teufelsauge (njemački), adonis d'-été (francuski), poletni zajčji mak (slovenski), gota de sangre (španjolski), adonide estiva (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    PAVLETIĆ, ZI. (1978c): Vaskularna flora otoka Sveca. Acta Bot. Croat. 37:215–224.
    PETTER, F. (1852c): Insel – Flora von Dalmatien. Oesterr. Bot. Wochenbl. 2(7):50.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K. (1870): Kalnička gora sa svoje prirodopisne znamenitosti. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 11:146–227.
    TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.
    TOMMASINI, M. (1873a): Die Flora des südlichsten Theiles von Istrien bei Promontore und Medolino. Oesterr. Bot. Z. 23(7):219–227.
    VILIČIĆ-KOVAČEVIĆ, M. (1975): Prilog poznavanju flore Kalničke gore. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 17(371):231–243.
    VRBEK, M. (2000): Ruderalna i korovna flora Žumberka. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.