CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Delphinium staphisagria L. (FOTO M. Milović)

sredozemni veliki kokotić

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002528

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Šegulja, N., Kumbarić, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Delphinium staphisagria L. (HRCP002528). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2528. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Nedeljka Šegulja
  • Suradnik/ci
    Alma Kumbarić
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 4.1 Ceste i željezničke pruge
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uzroci ugroženosti: promjene u tradicionalnom načinu života i poljoprivredi, čišćenje ruderalnih staništa, te urbanizacija i turizam. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.1.3. Promjene u poljoprivredi, 1.3.2. Ljudska naselja, 1.3.4. Infrastruktura.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u nacionalnom parku Kornati.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Sredozemni veliki kokotić jednogodišnja je ili dvogodišnja biljka, s uspravnom, 30–100 cm visokom, nerazgranjenom stabljikom, obraslom više-manje gusto mekano stršećim dlakama. Listovi stabljike su izmjenični, duboko dlanasto razdijeljeni na 5–7 duguljastih isperaka, od kojih su poneki cijeli i urezani na 2–3 režnja i mekano dlakavi. Cvjetovi su na kratkim stapkama, skupljeni u terminalni, nerazgranjeni ili slabo razgranjeni grozdasti cvat; tamno modre boje. Najdonji pricvjetni listovi su razdijeljeni i nalikuju na listove, dok su gornji linealni, kraći od cvjetnih stapka, pri čijem dnu su smještene 2 brakteole. Ocvjeće je sastavljeno od 5 latica. Gornja latica je produžena u šuplju ostrugu, znatno kraću od njezine plojke. Prisutna su 4 korolinična nektarija. Dva gornja su srpasto svinuta, s kratkom ostrugom. Prašnici su razvijeni u velikom broju. Razvijaju se tri maljavo dlakave plodnice. Plod je mjehur, gol i napuhan, u gornjem dijelu naglo sužen u kratak kljun. Sjemenke su crne, bridaste, ljuskasto poprečno naborane.Cijela biljka, a napose sjemenke sadrži alkaloide, policikličke diterpenoide, delfinin, delfinoidin i stafisagrin. Iako i druge vrste roda Delphinium sadrže otrovne alkaloide, smatra se da je vrsta D. staphysagrium jedina doista otrovna vrsta. Opasna je u prvom redu za ovce i goveda, koja se mogu otrovati pasući na kamenjarskim pašnjacima ili uz vrtove. Vrlo se dugo primjenjuje u medicini. Prema životnom je obliku terofit. Broj kromosoma je 2n=16, 32. Cvjeta od svibnja do srpnja. Pripada mediteranskom flornom elementu (cirkummediteranski).
  • Staništa
    C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, I.1. Površine obrasle korovnom i ruderalnom vegetacijom, J.4.2. Odlagališta krutih tvari
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    . Biljka toplih i razmjerno suhih staništa. Raste na kamenjarskim travnjacima, ali češće na ruderalnim, nitratima bogatim staništima (smetišta, nasipi, rubovi putova) primorskih krajeva. Uzgaja se u vrtovima i kao ukrasna biljka. Regionalno svojstvena vrsta zajednice Urticetum caudatae–piluliferae H-ić 1962. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 34.53 Istočnomediteranski suhi travnjaci (Cymbopogo-Brachyopodietalia), 86.42 Gomile šljake i drugog otpada, 86.433 Smetlišta, 87.2 Ruderalne zajednice (smetlištarke). GLCC/SSC. 10, 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Baleari, Korzika, Hrvatska, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte; mediteransko područje Europe, Portugal.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Duž cijele mediteranske makroregije. Lokaliteti: Cres, Dubrovnik, Dugi otok, Goli otok, Hvar, Karlobag, Korčula, Kornatsko otočje, Krk, Kukuljanovo, Lastovo, Makarska, Mali Lošinj, Mljet, Novi Vinodolski, Omiš, Pag, Pelješac, Praputnjak, okolica Rijeke, Senj, Solin, okolica Splita, okolica Stona, Šibenik, Šipan, Šolta, Trogir, Trsat, Unije, Vis, Zlarin. Podatak o nalazištu svojte na Risnjaku (ŠEGULJA et al. 1994) nije točan.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Ranunculales
  • Porodica
    Ranunculaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    uljevac, granula, ušljivica, pjeneznjača, ušenčivac, ušlivka, ušljivac, ušljivačica, vašljivka, všenčivec, zelje ušenčivo, vušivka, vušnica
  • Strana imena
    Staphisagria (engleski), Stavesacre (engleski), Palmated Larkspur (engleski), Lüsekraut (njemački), scharfer Rittersporn (njemački), Stephanskorn (njemački), Stephanskraut (njemački), staphisaigre (francuski), stafisagria (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • FORENBACHER, S. (1998): Otrovne biljke i biljna trovanja životinja. Školska knjiga, Zagreb.
    HIRC, D. (1907): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 169:55–109.
    HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
    JASPRICA, N., KOVAČIĆ, S. (1997): Vascular flora of the central part of Pelješac peninsula. Nat. Croat. 6(4):381–407.
    PANDŽA, M. (1998a): Flora of the island of Zlarin. Nat. Croat. 7(1):59–78.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    ŠEGULJA, N., LOVAŠEN-EBERHARDT, Ž., HRŠAK, V., LUKAČ, G. (1994): Prikaz stanja istraženosti flore u Nacionalnom parku »Risnjak«. In Frković, A. ed.: Zbornik radova: 40 god. Nacionalnog parka »Risnjak« (1953–1993). Javno poduzeće Uprava Nacionalnog parka »Risnjak«, Crni Lug, 71–77.
    TRINAJSTIĆ, I. (1985): Flora otočne skupine Korčule. Acta Bot. Croat. 44:107–130.
    TRINAJSTIĆ, I. (1993): Vaskularna flora otoka Hvara. Acta Bot. Croat. 52:113–143.