CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Pedicularis hoermanniana K. Malý (FOTO S. Brana)

planinski ušljivac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002589

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Šegulja, N., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Pedicularis hoermanniana K.Malý (HRCP002589). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2589. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Nedeljka Šegulja
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uzroci ugroženosti: prirodna progresivna sukcesija travnjačkih površina na kojima raste vrsta. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.1.3. Promjene u poljoprivredi, 3.3.5. Gubitak staništa.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u nacionalnim parkovima Risnjak, Sjeverni Velebit i Paklenica te parkova prirode Velebit, Žumberačko-Samoborsko gorje i Učka.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Planinski ušljivac je višegodišnja zeljasta biljka, visine 40–50, ponekad i do 100 cm. Stabljika je uspravna, žljebasta, gola i bogata listovima. Listovi su dvostruko perasto razdijeljeni, s duboko perasto razdijeljenim režnjevima, i na rubu nazubljeni. Prizemni su listovi na relativno dugim peteljkama. Listovi stabljike, kao i pricvjetni listovi i cvjetovi izmjenično su poredani. Cvjetovi su skupljeni na vrhu stabljike u zbijenom klasu ili grozdu sličnom cvatu. Pricvjetni listovi u donjem dijelu cvata slični su listovima stabljike i dosta duži od cvjetova, a u gornjem su dijelu lancetasti. Čaška je zvonolika, sa pet kratkih zubaca, pokrivena kratkim pahuljastim dlakama. Vijenčić je sulatičan, velik oko 2 cm, blijedožute boje. Gornja je usna vjenčića bez kljuna i zubića, a izvana je pokrivena mekanim dlakama. U cvijetu je smještena plodnica i 4 fertilna prašnika. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Cvate od lipnja do kolovoza. Pripada balkanskom flornom elementu. Sve su vrste roda Pedicularis poluparaziti na biljkama koje rastu u njihovoj blizini. Parazitizam se pokazuje gradnjom haustorija (sisulja) na korijenju domadara i iskorištavanjem tvari koje protječu njegovim provodnim sustavima. Ipak, kao poluparaziti, te bilje dio potrebnih tvari stvaraju i vlastitim metaboličkim putovima i asimilacijom. Biološki je osobita velika varijabilnost u gra|i cvjetova, što je u vezi sa specifičnim prilagodbama pojedinim oprašivačima. Rod je u hrvatskoj flori zastupljen s 12 vrsta. Taksonomski odnosi su često složeni i dvojbeni.
  • Staništa
    C.3.5.2. Istočnojadranski kamenjarski pašnjaci epimediteranske zone, C.3.5.3.1. Livade i pašnjaci šiljke i vlasastog zmijka, C.3.5.3.4. Travnjak zmijka i pjegavog jastrebljaka, C.4.1. Planinske rudine
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Planinski ušljivac uspijeva u brdskim, gorskim i planinskim područjima, na livadama i travnjacima koji su razvijeni na valovitu terenu s kamenim blokovima i bogatim humoznim tlom do 1700 m/nm. Dolazi u sastavu asocijacija Carici-Centauretum rupestris (sveza Chrysopogoni-Satureion) i Danthonio-Scorzoneretum villosae (Scorzonerion villosae, Scorzonero-Chrysopogonetalia, Brachypodio- Chrysopogonetea), te u sastavu planinskih rudina na vapnenačkoj ili dolomitnoj podlozi (zejadnice Elyno-Seslerietea, Seslerietalia juncifoliae). Stanište prema CORINE klasifikaciji: 34.7521 Travnjaci šaša crljenike i kamenjarske zečine (Carici-Centauretum rupestris), 34.7531 Travnjaci šiljka i zmijka (Danthonio-Scorzonoretum villosae), 34.7534 Travnjaci zmijka i pjegavog jastrebnjaka (Scorzonero-Hypochoeretum maculatae), 36.41 Kalcifilne planinske rudine. GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: ?Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Slovenija; jugoistočna Europa–zapadni dijelovi Balkanskog poluotoka, središnji i sjeverni dijelovi Apeninskog poluotoka.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Većinom planinska makroregija, sporadični nalazi u sjevernoprimorskoj i srednjoprimorskoj mezoregiji, te pokupskoj mezoregiji. Lokaliteti: Delnice, Dinara, Lokve, Mala Učka, Medve|ak, Poštak, Risnjak, Ruda poljana, Snježnik, Vela Učka, Velebit (Alan, Kukovi, Šatorina, Smrčevci, Štirovača, Vranjkova draga, Visočica, Babin vrh, Sveto brdo, Francikova draga, Mrkvište, Medve Golić, Jelovi vrh), Žumberačko gorje.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Lamiales
  • Porodica
    Orobanchaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    Hoermannov ušljivac
  • Strana imena
    bosanski ušivec (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • AUTHIER, P. (2000): Pedicularis hoermanniana K. Malý (Scrophulariaceae), une »bonne« espèce de la flore de Grèce (Pedicularis hoermanniana K. Malý (Scrophulariaceae), a good species for the greek flora). Webbia 55(1):37–45.
    DEGEN, A. (1938a): Flora Velebitica III. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
    FORENBACHER, S. (1995): Žumberak: kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb.
    HIRC, D. (1912): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 190:170–275.
    HIRC, D. (1915b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II. Učka gora i njezina okolina. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 210:6–92.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    ŠEGULJA, N., LOVAŠEN-EBERHARDT, Ž., HRŠAK, V., LUKAČ, G. (1994): Prikaz stanja istraženosti flore u Nacionalnom parku »Risnjak«. In Frković, A. ed.: Zbornik radova: 40 god. Nacionalnog parka »Risnjak« (1953–1993). Javno poduzeće Uprava Nacionalnog parka »Risnjak«, Crni Lug, 71–77.