CRVENI POPIS
NatragVrsta Periploca graeca L. u cvatu (FOTO T. Nikolić)
uštrika
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002590
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4ac)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Kovačić, S., Štefan, A. (2005): Periploca graeca L. (HRCP002590). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2590. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Sanja Kovačić
- Suradnik/ci
A. Štefan
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Znanje - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.3 Sječa i iskorištavanje drveta, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci ugroženosti: gubitak staništa zbog isušivanja voda i uređivanjanjihovih obala. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.4.2. Uklanjanje šuma, 1.4.3. Odvodnjavanje/navodnjavanje–močvara/obala. - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima Ramsarske lokacije–donji tok Neretve. - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Luštrika je listopadna povijuša (otuda ime, od grčkog »peri«, tj. »naokolo«, i »plokein«, tj. »povijam se«), naraste uvis 10–12(–15) m. Listovi su nasuprotni, jajasti, dimenzija 4–12 cm x 2–7 cm, na peteljkama dugim do 1 cm, tupi, tamnozeleni i sjajni, okrugli do klinasti, na bazi i goli. Na naličju su svijetlozelenoplavkasti, ponekad i dlakavi. Rahli cvat (paštitac ili metlica) nosi 8–12 cvjetova. Vjenčić ima promjer 2 cm, a građen je od pet duguljastih latica (do 1 cm). Latice su izvana žućkastozelene, a iznutra tamnoljubičastosmeđe, za vrijeme cvatnje rubova svijenih unatrag. Pavjenčić ima specifične ljuskaste dijelove, produžene u vršno kukasto savijeno purpurnosmeđe osje, nalik na roščiće. Prašnice prašnika su bodljikave. Plodnica je građena od dva plodna lista i raspada se u dva mjehurasta ploda duga (7–) 10–15 cm, nalik na mahune srasle s oba kraja. Luštrika se razmnožava sjemenom: sjemenke su relativno krupne, duge 1,5 cm i široke 0,5 cm. Novija istraživanja pokušavaju dokazati kako postoje čvrsti razlozi da se 14 poznatih vrsta roda Periploca (dvije u Europi), većinom tropskih biljaka, izdvoji u posebnu porodicu Periplocaceae. Ta je vrsta dugo u kulturi – prva zabilješka o uzgoju potječe iz 1597., a poznato je da rado »podivlja«, pa se smatra da je i na današnjim hrvatskim staništima izbjegla iz uzgoja i naturalizirala se. Ipak, možda je moguće da je zajedno s konopljikom preživjela posljednje ledeno doba u kakvom refugiju upravo na hrvatskoj obali Jadrana te da je mnogo starija, pripadnica prastare suptropske flore iz predglacijala. Točno se podrijetlo vrste danas teško može utvrditi, jer je to posvuda rijetka biljka. Prema nekim izvorima, mogla bi potjecati iz Male Azije, a po drugima upravo iz jugoistočnog dijela Sredozemlja, kojem pripada i hrvatsko primorje. Kora i sjemenke luštrike sadrže snažan glikozid periplocin koji pojačava rad srca i u većim količinama može biti veoma opasan. Prema životnom je obliku fanerofit. Broj kromosoma je 2n=24. Cvjeta u srpnju i kolovozu. Ljekovita je i rijetka biljka. - Staništa
D.3.2.4.2. Šikare kupine i konopljike , D.3.2.4.3. Šikare drače i konopljike , E.1. Priobalne poplavne šume vrba i topola - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Rubovi močvara, živice i guštici vlažnih mjesta sredozemnoga područja, u sjevernijim područjima u uzgoju ili podivljala uz ograde i živice. Uz ušće u more rijeke Neretve i ponegdje uz blatine na otocima (Mljet), raste u asocijaciji Periploco-Viticetum agni-casti s konopljikom (Vitex agnus-castus L.). Stanište prema CORINE klasifikaciji: 44.1412 Eumediteranski vrbici i topolici, 44.1412A Šumice konopljike i metlike (Vitici-Tamaricetum). GLCC/SSC. 22. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, ?Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Rumunjska, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada, [Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke]. - Nacionalna rasprostranjenost
Manjim dijelom zapadno-panonska makroregija, a većim mediteranska makroregija. Lokaliteti: Baćinska jezera, Kalnik (?), Karlobag, Lastovo, Mljet, ušće Neretve, Novi Vinodolski, Orebić, Raven dvorac (Zagorje) (?), okolica Rijeke (?), Sisak (?), okolica Zagreba (?). Navodi u kontinentalnom dijelu Hrvatske stari su, nevjerojatni i u novije vrijeme nepotvrđeni (Neilreich 1868, Schlosser et Vvukotinović 1857, 1869).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Gentianales - Porodica
Apocynaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021dml), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=PEGR9
- Ostala hrvatska imena
svilena loza, grčka luštrika - Strana imena
Silk Vine (engleski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
DUBRAVEC, K. (1994a): Periploca graeca L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 393–394.
HIRC, D. (1909b): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 179:1–62.
HORVATIĆ, S. (1958): Tipološko raščlanjivanje primorske vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Bot. Croat. 17:7–98.
HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
HORVATIĆ, S. (1963b): Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Bot. Croat. 22:27–81.
MALY, J. C. (1848): Enumeratio plantarum phanerogamicarum Imperii austriaci universi, Braumueller.
NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
PAVLETIĆ, ZI. (1995): Ugrožene biljke otoka Mljeta. In Durbešić, P., Benović, A. eds.: Mljet, Priopćenja sa simpozija »Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta«, Pomena, otok Mljet 4–10. rujna 1995. Ekološke monografije 6. Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Mljet, Zagreb, 285–291.
RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
REGULA-BEVILACQUA, LJ., JURKOVIĆ-BEVILACQUA, B. (1980): Prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 39:175–184.
ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1857): Syllabus florae Croaticae. Zagreb.
SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., VLADOVIĆ, D. (1996): Dorycnium rectum (L.) Ser. (Fabaceae), a new species in Croatian flora. Nat. Croat. 5(2):161–164.
TRINAJSTIĆ, I. (1979b): Pregled flore otoka Lastova. Acta Bot. Croat. 38:167–186.
VENTER, H. J. T. (1997): A revision of Periploca (Periplocaceae). S. African J. Bot. 63(3):123–128.
VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.