CRVENI POPIS
NatragVrsta Pseudolysimachion longifolium (L.) Opiz, Petrijevci (FOTO J. Topić)
dugolisna čestoslavica
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002591
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4ac)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Marković, Lj., Mitić, B., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Pseudolysimachion longifolium (L.) Opiz (HRCP002591). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2591. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ljerka Marković
- Suradnik/ci
Božena Mitić
Anita Andreškić
Petra Cigić
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci ugroženosti: gubitak staništa isušivanjem. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.4.3. Odvodnjavanje/navodnjavanje–močvara/obala. - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima parkova prirode Lonjsko polje i Kopački rit. - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
-- - Potrebna istraživanja
1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Pseudolysimachion longifolium je višegodišnja biljka. Korijen je valjkast i puzajući. Stabljika je uspravna, visoka 40–120 cm, više ili manje razgranjena, gola ili u gornjem dijelu dlakava. Listovi su nasuprotni ili, češće, po tri do četiri u pršljenovima. Dugački su oko 12 cm, a široki oko 2 cm. Jajoliko su lancetastog ili linearno lancetastog oblika, zašiljeni i oštro pilastoga ruba. Rijetko su dlakavi. Cvjetovi su smješteni u cvatu klasu. Gusti klas je terminalan, duguljast i cilindričan. Stapka cvata je kratko dlakava. Pricvjetni listovi su linearni, kratko dlakavi, mnogo duži od cvjetnih stapka. Ocvjeće je dvostruko, tj. sastoji se od lapova i latica. Lapovi (čaška) su linearno lancetasti, šiljasti, žljezdasto dlakavi, nejednakih dužina. Vjenčić se sastoji od četiri latice (gornja je latica nastala sraštanjem dviju latica), modre je ili ljubičaste boje, širok 6–8 mm, a dugačak 5–7 mm. Tri režnja vjenčića su izdužena, a jedan je okruglast. Cijev vjenčića je valjkasta. Andrecej se sastoji od dva prašnika. Plodnica je nadrasla. Vrat tučka dugačak je 4–10 mm, puno duži od čaške. Plod je tobolac, obrnuto srcolikog ili okruglastog oblika, dužine i širine oko 3 mm. Tobolac je napuhan, bez dlaka, na vrhu je malo izrezan i nosi ostatak vrata tučka. Sjemenke su jajolikog oblika i malene, dugačke svega oko 0,75 mm. Broj kromosoma je 2n=34, 68. Cvjeta u lipnju i srpnju. Ta se eurazijsko–kontinentalna biljka navodi kao borealni florni element, a prema životnom je obliku hemikriptofit. Taksonomski su neki autori svrstavali tu svojtu u rod Veronica s. l., ali prema novijim spoznajama ta i još neke srodne svojte izdvojene su u poseban rod Pseudolysimachion L., zastupljen u hrvatskoj flori s 4 vrste. Svojta je dosta varijabilna, naročito u veličini i obliku listova. Zbog dekorativnih i gustih modrih klasova, ponekad je prisutna u hortikulturi. - Staništa
C.2.2.1. Poplavne livade ošaka, E.2.2. Poplavne šume hrasta lužnjaka - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Biljka raste na vlažnim livadama, u jarugama, poplavnim šumama, močvarama i na obalama rijeka, do nadmorske visine od 300 metara. Zabilježana je u zajednicama Serrulato-Plantaginetum altissimaei i Ventenato-Trifolietum pallidi. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 37.23 Subkontinentalne poplavne livade (Cnidion), 44.4312 Ilirske jasenovo-hrastove šume s velikom žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum roboris). GLCC/SSC. 12, 14, 21. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Nizozemska, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Slovenija, Švedska, uključujući Öland i Gotland. - Nacionalna rasprostranjenost
Zapadno-panonska i istočnopanonska makroregija, rijetki i dvojbeni nalazi u ličkoj i srednjoprimorskoj mezoregiji. Lokaliteti: Bilje, Josipovac, Kopački rit, Lonjsko polje, Lug (Baranja), Moslavina, Novo Čiče, Opeka (Posavina), Osekovo, Otočac, Petrijevci, Podolje, okolica Siska, Srijem, Turopolje, Velika Gorica, Vitojevci, okolica Zagreba, Zrinska gora. Navodi se i općenito za Dalmaciju i Velebit, ali bez preciznijih lokaliteta (Degen 1938a, Hayek 1931).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Lamiales - Porodica
Plantaginaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Artportalen (plant) (2005-06-20 00:00:00) Synonymer.
- Ostala hrvatska imena
dugolisna lažna čestoslavica - Strana imena
Garden Speedwell (engleski), langblättriger Ehrenpreis (njemački) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
DEGEN, A. (1938a): Flora Velebitica III. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
FISCHER, M. A., BEDALOV, M. (1988): The genera Paederota and Pseudolysimachion (Scrophulariaceae) in Croatia. Acta Bot. Croat. 47:149–156.
HIRC, D. (1904b): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 158:171–221.
HORVATIĆ, S. (1931b): Die verbreitetsten Pflanzengesellschaften der Wasserund Ufervegetation in Kroatien und Slavonien. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 6:91–108.
HORVATIĆ, S., ILIJANIĆ, LJ., MARKOVIĆ-GOSPODARIĆ, LJ. (1970): O biljnom pokrovu Slavonije. Zb. rad. I. Znanst. sabora Slavonije i Baranje, 287–318.
HULINA, N. (1989a): Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Bot. Croat. 48:141–160.
ILIJANIĆ, LJ. (1968): Die Ordnung Molinietalia in der Vegetation Nordostkroatiens. Acta Bot. Croat. 26/27:161–180.
KNEŽEVIĆ, M. (1975): Istraživanja vodnog režima staništa na poplavnim livadama u okolici Osijeka. Acta Bot. Croat. 34:81–90.
NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
RAUŠ, Đ. (1980): Osnovne šumsko-vegetacijske jedinice na lokalitetima sušenja hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Posavini. Acta Biol. Iugosl. Ekologija serija D. 15(1):17–39.
TOPIĆ, J. (1999): Flora i vegetacija. In Martinčić, J. ed.: Kopački rit – pregled istraživanja i bibliografija. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 71–81.
ZAHIROVIĆ, Ž. (2000): Rijetke i ugrožene biljne vrste sjeveroistočne Hrvatske. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.