CRVENI POPIS
Natragdalmatinski okaš
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002594
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT -)
Datum procjene
01.12.2015.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Šašić, M., Mihoci, I., Kučinić, M. (2015): Proterebia afra (Fabricius, 1787) (HRCP002594). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2594. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Martina Šašić
Iva Mihoci
Mladen Kučinić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Najmanje zabrinjavajuća - LC ver 3.1 (van Swaay i sur. 2010) - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Ostalo - Napomena uz razlog promjene
Prva procjena vrste
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Osnovni su uzroci ugroženosti izolacija i fragmentacija staništa, među ostalim uzrokovana urbanizacijom i intenziviranjem automobilskog prometa. Ovi problemi posebno dolaze do izražaja na sjevernoj strani biokovskog masiva gdje su neki lokaliteti u potpunosti uništeni zbog izgradnje autoceste i pristupnih prometnica, a drugi su u potencijalnoj opasnosti zbog izgradnje pristupnih cesta biokovskom tunelu te zbog odlaganja i separacije šljunka u blizini lokaliteta nalaza svojte. Drugi su uzroci vezani uz zarašćivanje staništa u šikaru, vrištinu zbog prestanka stočarenja, što negativno djeluje na populacije dalmatinskog okaša. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Osnovni su uzroci ugroženosti izolacija i fragmentacija staništa, među ostalim uzrokovana urbanizacijom i intenziviranjem automobilskog prometa. Ovi problemi posebno dolaze do izražaja na sjevernoj strani biokovskog masiva gdje su neki lokaliteti u potpunosti uništeni zbog izgradnje autoceste i pristupnih prometnica, a drugi su u potencijalnoj opasnosti zbog izgradnje pristupnih cesta biokovskom tunelu te zbog odlaganja i separacije šljunka u blizini lokaliteta nalaza svojte. Drugi su uzroci vezani uz zarašćivanje staništa u šikaru, vrištinu zbog prestanka stočarenja, što negativno djeluje na populacije dalmatinskog okaša. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Svojta je strogo zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13). Na prijedlog Republike Hrvatske, ova je svojta uvrštena na Dodatak II i Dodatak IV Direktive o staništima, te je za njeno očuvanje određeno 13 područja Ekološke mreže Republike Hrvatske. - Potrebne mjere očuvanja
2.1. Upravljanje područjem/površinom, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Posebna je zaštita staništa, odnosno poduzimanje svih mjera koje mogu spriječiti negativne antropogene utjecaje na stanište i ekosustav, potrebno je i izvan zaštićenih područja (PP Biokovo) ove endemične svojte. Jedna od potencijalnih mjera koju bi trebalo što hitnije provesti je sprječavanje zarašćivanja i zatvaranja staništa metodama poticanja stočarenja kao najboljeg modela na tipovima staništa na kojima dolazi dalmatinski okaš. Naime, takve je terene teško održavati košnjom. Kao mjeru zaštite predlažemo pohranjivanje uzoraka u banku gena. - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 1.6 Mjere očuvanja, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Dalmatinski okaš razlikuje se od svih ostalih svojti planinskog roda Erebia po jasno izraženim žilama s donje strane prednjih i stražnjih krila, temeljna smeđa boja krila kod mužjaka nešto je tamnija nego kod ženke. Očne su pjege na gornjoj strani prednjih krila kod mužjaka u vršnom i marginalnom dijelu na sivo-žutoj podlozi, dok je ta podloga kod ženke žuće boje. U fauni Hrvatske nema svojte koja bi se mogla zamijeniti s ovom svojtom. - Staništa
C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana, E.8.2. Stenomediteranske čiste vazdazelene šume i makija crnike - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Stanište podvrste suhi su mediteranski travnjaci na krškom području, kamenjarski pašnjaci mediterana, vapnenački kamenjari često s grmovima borovice Juniperus i niža makija. Ženka odlaže jajašca na neke biljne vrste iz porodice trava, najčešće na običnu vlasulju Festuca ovina i na Bromus condensatus. Iz jaja nakon 19 dana izlazi gusjenica, koja prezimljuje i nakon sedam mjeseci se zakukuljuje, a u stadiju kukuljice ostaje veoma kratko, samo dvadesetak dana. Ova endemska podvrsta ima jednu generaciju godišnje, s imagom koji se pojavljuje već u travnju odnosno početkom svibnja (Mihoci i Šašić, 2005a, 2007b). Prema literaturnim podatcima te osobnim zapažanjima leptiri lete kratko, samo dva–tri tjedna. Odrasli se često mogu vidjeti u blizini biljaka na kojima se odmaraju ili sišu nektar, a posebno u blizini majčine dušice (Thymus ssp.), nazubljene čestoslavice (Veronica austriaca subsp. dentata) i ružičastog dimka (Crepis rubra). Ono što je specifično za vrstu, a istaklo se nakon dužeg monitoringa, jest da jedinke oba spola često lete na način koji podsjeća na doskakivanje sa stijene (kamena) na stijenu (kamen), iako nisu slabi letači. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Proterebia afra (Fabricius, 1787) javlja se u Hrvatskoj, sjeverozapadnoj Grčkoj, Turskoj, na Krimu, Uralu i u Kazahstanu. Na čitavom području rasprostranjena je lokalno i rijetko. Središnja Dalmacija s područjem oko Zadra i Šibenika, na čijim je primjercima Godart 1824. opisao endemičnu hrvatsku svojtu Proterebia afra dalmata (Godart, 1824), dugo je vremena bila jedino nalazište nominalne vrste u Europi. Godine 1929. opisana je druga europska podvrsta rasprostranjena na Krimu Proterebia afra krymea, a 1987. godine i treća europska podvrsta, endem Grčke Proterebia afra pyramus. - Nacionalna rasprostranjenost
Dalmatinski okaš poznat je s nekoliko lokaliteta na otoku Pagu, s lokaliteta u blizini Zadra i Šibenika, iz okolice Knina, s izvora Cetine te nekoliko lokaliteta sa sjeverne ekspozicije Biokova. Tijekom istraživanja posljednjih godina vrsta je zabilježena na više lokaliteta u unutarnjem dijelu mediteranskog područja Hrvatske (Mihoci i Šašić, 2007a; Koren i sur., 2010).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Insecta - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Lepidoptera - Porodica
Nymphalidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Dalmatian Ringlet (engleski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -