CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

obalni šaš

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002610

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4ac; B1b(i,ii,iii)c(ii))

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Alegro, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Carex riparia Curtis (HRCP002610). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2610. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Antun Alegro
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Gubitak staništa isušivanjem.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u parkovima prirode Žumberačko-Samoborsko gorje, Kopački rit, Lonjsko polje i Velebit te u Ramsarskim područjima Crna Mlaka i donji tok Neretve.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Obalni šaš je (30-)60–200 cm visoka, snažna biljka, s dugim, do centimetra debelim, svijetlosmeđim do bjelkastim, podzemnim vriježama. Stabljika mu je uspravna ili, kasnije, na vrhu prevješena, oštro trobrida, debela 3–5 mm, u području cvata hrapava, a ispod njega glatka. Listove nosi u donjoj polovici. Listovi su široki (5–)10–20(–30) mm, s donje strane intenzivno plavozeleni, s gornje sivozeleni, naglo suženi prema vrhu, a na žilama i rubovima hrapavi. Smeđi bazalni rukavci su bez plojka, s purpurnocrvenim prijelazima i uočljivo rešetkasto ožiljeni, ne raspadaju se mrežasto ili je to raspadanje neznatno. Ligule vanjskih bazalnih listova znatno su šire od svoje visine. Ovojni listovi cvata su zeleni, poput listova stabljike, bez rukavca ili je on veoma kratak. Najdonji je dug poput cvata ili nešto duži. Cvat je dug više od 40 cm. Čine ga (1–)2–6 vršnih, muških, i (2–)3–5 ženskih klasića. Ženski klasići su sjedeći ili na kratkim stapkama, uspravni, a najdonji može biti na do 30 cm dugoj stapci i prevješen. Dugi su (20–)30–80(–100) mm i široki 8–12 mm, gusti, valjkasti, ponekad donekle kijačasti. ^esto se na vrhu ženskog klasića nalazi nekoliko, pa i mnogo, muških cvjetova. Muški klasići su dugi 20–70 mm i 5–10 mm široki. Pljevice ženskih cvjetova su duguljasto suličaste, na vrhu šiljaste ili produžene u osat, duge 7–9 mm, široke 1,5–2 mm, tamnosmeđe do tamnopurpurnosmeđe, sa svjetlijom središnjom prugom i rubovima. Vrećice koso strše, jajaste su, 5–7(–8) mm duge, napuhnute, sužene u oko 1.5 mm dug kljun sa dva zupca, s finim uzdužnim tamnosmeđim rebrima, gole, maslinastozelene ili sivozelene boje i sjajne. Tučak ima tri njuške. Plod je obrnuto jajast, trobrid, znatno manji od vrećice, dug 2,5–3 mm i širok 1,5–2 mm, smeđe boje. Biljka je polusvjetla i pokazatelj bazičnih, umjereno hranjivih, humoznih, mokrih tala (težište na često natopljenim tlima, siromašnim zrakom), više ili manje redovito poplavljenih. Pojavljuje se na nižim položajima srednje Europe (uglavnom u nizinskom pojasu, a na sunčanim mjestima zalazi i više). Prema tipu rasprostranjenosti je arktička, atlantska i kontinentalna svojta. Broj kromosoma je 2n=72. Cvjeta u (travnju) svibnju i lipnju. Prema životnom je obliku hemikriptofit (hidrofit).
  • Staništa
    A.4.1.2.5. Močvara obalnog šaša, E.2.1. Poplavne šume crne johe i poljskog jasena
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Obalni šaš uspijeva uglavnom na obalama stajaćih ili sporo tekućih voda i na povremeno plavljenim, hranivima i bazama bogatim tresetnim, glinastim i pjeskovitim tlima. Raste u zajednicama sveze Magnocaricion, a karakteristična je vrsta asocijacije Caricetum ripario-acutiformis. Pojavljuje se i u zajednicama sveze Alnion glutinosae, na obalama može graditi i čiste sastojine, a pojedinačno raste i u drugim zajednicama visokih šaševa, trščacima, vlažnim krčevinama i poplavnim šumama, na hranivima bogatijim staništima. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 44.91 Močvarne šume crne johe (Alnion glutinosae), 53.213 Sastojine obalnoga šaša (Caricetum ripariae). GLCC/SSC. 12.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Češka, Danska, Finska, uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora; baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; Krim; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. U Euraziji široko rasprostranjena vrsta, na istok areal seže do Mongolije, na jug do sjeverozapadne Afrike.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Zapadno-panonska i istočnopanonska makroregija, rijeđa u planinskoj makregiji i rijetka u primorju. Lokaliteti. Belišće, Bilje, Crna Mlaka, Česma, Donji Lipovec, Draž, okolica Dubrovnika, Gaj, Goričani, okolica Gospića, Istra (veći broj nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Kalnik, okolica Karlovca, Konjšćina, Kopačevo, Kopački rit, Koška (usmeno priopćenje J. Topi}), Krbava, Legrad, Lipik, Lipovljani, Lonjsko polje, Lukavec, Luščić, Mece, Medak, Mraclin, Mrzla Vodica, Neretva, Opeka, Poljana, Požega, Rakovac, Sajevac, okolica Samobora i Siska, Spačva, Tikveš-Sokolovac, Topusko, Virovitica, Zagrebačka gora, Zmajevac, Žumberačko gorje.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Cyperaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Greater Pond-sedge (engleski), laiche des rives (francuski), Ufer-Segge (njemački), obrežni šaš (slovenski), carice spondicola (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn. Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
    DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    FORENBACHER, A. (1908b): Vegetacione formacije zagrebačke okoline. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 175:1–80.
    HORVATIĆ, S. (1931b): Die verbreitetsten Pflanzengesellschaften der Wasserund Ufervegetation in Kroatien und Slavonien. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 6:91–108.
    HORVATIĆ, S., ILIJANIĆ, LJ., MARKOVIĆ-GOSPODARIĆ, LJ. (1970): O biljnom pokrovu Slavonije. Zb. rad. I. Znanst. sabora Slavonije i Baranje, 287–318.
    HULINA, N. (1989a): Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Bot. Croat. 48:141–160.
    ILIJANIĆ, LJ., STANČIĆ, Z., TOPIĆ, J., ŠEGULJA, N. (1998): Distribution and phytosociological relationship of snake’s-head (Fritillaria meleagris L.). Acta Bot. Croat. 57: 65–88.
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    KLINGGRÄFF, H. (1861b): Die in der Umgegend von Agram in Croatien vorkommenden Pflanzen. Linnaea 2:6–49.
    PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    PETTER, F. (1852f): Insel – Flora von Dalmatien. Oesterr. Bot. Wochenbl. 2(12):89–91.
    RAUŠ, Đ. (1980): Osnovne šumsko-vegetacijske jedinice na lokalitetima sušenja hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Posavini. Acta Biol. Iugosl. Ekologija serija D. 15(1):17–39
    RAUŠ, Đ. (1994): Vegetacija podravskih ritskih šuma u okolici Legrada na ušću Mure u Dravu. In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 87–100.
    RAUŠ, Đ., ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J. (1978): Prilog poznavanju močvarne i vodene vegetacije bara u nizinskim šumama Slavonije. Acta Bot. Croat. 37:131–147.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    SCHLOSSER, J. C. K. (1870): Kalnička gora sa svoje prirodopisne znamenitosti. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 11:146–227.
    SCHLOSSER, J. C. K. (1874b): Das Kalniker Gebirge. Oesterr. Bot. Z. 24(9):275–285.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    STANČIĆ, Z. (1994): Prikaz i analiza flore okolice Konjšćine (Hrvatska). Acta Bot. Croat. 53:125–140.
    TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.
    TOPIĆ, J. (1999): Flora i vegetacija. In Martinčić, J. ed.: Kopački rit – pregled istraživanja i bibliografija. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 71–81.
    VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
    VRBEK, M. (2000): Ruderalna i korovna flora Žumberka. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u
    Zagrebu, Zagreb.