CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Cyperus longus L. (FOTO S. BRANA)

dugi oštrik

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002669

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Nikolić, T., Alegro, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Cyperus longus L. (HRCP002669). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2669. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Antun Alegro
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 12.1 Druga ugroza
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Gubitak staništa isušivanjem ili uređenjem obala.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u parkovima prirode Lonjsko polje, Kopački rit i u Ramsarskom području – donji tok Neretve.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Dugi oštrik je trajna, 40–90(–190) cm visoka, živozelena biljka. Korijen je puzeći, snažan, gotovo drvenast, ponešto gomoljasto odebljao, ponekad razgranjen. Stabljika je pri bazi debela do 8 mm, stegnuto trobrida, glatka, pri dnu ponešto spužvasto odebljala i prekrivena produljenim, smeđkastim rukavcima. Listovi se nalaze samo pri bazi stabljike od koje su obično kraći, široki 4–7 mm, plosnati, na hrptu i rubovima hrapavi, kruti. Obično ima 3–6 ovojnih listova cvata, znatno duljih od samoga cvata, najdonji nerijetko dug i 50–60 cm. Cvat je jednostavan ili sastavljen, veoma velik, rahao, sa 6–10 zraka. Zrake gronje su nejednake duljine, duge do 35 cm, uspravne ili gotovo uspravne, vitke, stegnuto trobride, pri bazi s cjevasto preobraženim predlistom. Zrake gronje drugoga reda su čekinjaste, duge do 10 cm. Klasići se pojavljuju u grupama od 3–12, a smješteni gotovo dvoredno na vrhovima zraka gronjuše, gotovo uspravno odmaknuti, usko linealni, s obje strane šiljasti, spljošteni, dugi 1–2,5 cm, široki 1–1,5 mm, s 12–32 cvjetova. Os klasića je bjelkasto kožičasto okriljena. Pljevice su crepaste, široko jajaste ili ovalne, tupe, ponekad s kratkim bodljastim osatom, duge 2–2,5 mm, sa zelenim hrptom i 5–7 nejasnih žila, smeđe do crvenosmeđe sa svijetlim kožičastim rubom. Ima tri prašnika i tri njuške na produljenom vratu. Plod je 1/3 do 1/2 dužine pljevice, obrnuto je jajast ili ovalan, oštro trobrid, dug 1 mm, crvenosmeđ do crn, gusto i fino istočkan. Biljka je svjetla, pokazatelj slabo kiselih, umjereno hranjivih, mokrih tala s osrednjom količinom humusa, a koja su ± redovito poplavljivana. Dolazi na toplim do izuzetno toplim staništima, uglavnom unutar suboceanske klime i ne podnosi kasne mrazove i velike temperaturne krajnosti. Broj kromosoma je 2n=42. Cvjeta od svibnja do listopada. Prema životnom je obliku geofit. Pripada mediteransko-atlantsko-subtropskom flornom elementu. Porijeklom je iz tropske Amerike. Prema tipu rasprostranjenosti je atlantska, cirkumpolarna svojta.
  • Staništa
    A.4.1.2. Visoki šaševi i šiljevi, A.4.1.2.9. Zajednica dugolisnog šilja, C.2.2.3. Zajednice higrofilnih zeleni
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Raste u zajednicama visokih šaševa, na obalama rijeka i jezera, na vlažnim livadama, uz jarke, u tršćacima; na mokrim, povremeno plavljenim, hranivima bogatim, humoznim, muljevito pjeskovitim i glinastim tlima; u zajednicama sveza Magnocaricion i Calthion. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 53.221 Sastojine dugolisnog kukavca (Cyperetum longi), 53.21 Zajednice velikih šaševa (Magnocaricion), 37.21 Subatlantske vlažne livade (Calthion). GLCC/SSC. 12, 21.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Azori, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (Krim; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Srbija, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Poznata nalazišta u svim makroregijama, rijetko zabilježena u istočnopanonskoj makroregiji. Lokaliteti. Baćinska jezera, Cres, Crikvenica, Draga Supetarska, Dubrovnik, okolica Gospića, Hrastovica, Hvar, Istra (više nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), okolica Karlovca, Kašteli, Kopački rit, Korčula, Kraljevica, Krk, Lonja, Lonjsko polje, donja Neretva, Opuzen, Pag, Pula (usmeno priopćenje J. Topić), Rab, Slapno (okolica Ozlja), Solin, Ston, Strahinščica, Sv. Juraj, Topusko, Trogir, Vranovina, Zadar, Žrnovnica (kod sv. Jurja).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Cyperaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Aronsson, Mora (1900-01-01 00:00:00) Uppdatering av Dyntaxa
  • Ostala hrvatska imena
    galanga divja, peronica, peronjica, peronjika, perunik, vodeni žilj, žuti žilj
  • Strana imena
    Sweet Cyperus (engleski), Galingale (engleski), souchet long (francuski), Souchet odorant (francuski), langes Zypergras (njemački), dolgolistna ostrica (slovenski), zigolo comune(talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • HORVATIĆ, S. (1934): Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 19:116–372.
    HORVATIĆ, S. (1939b): Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 22:1–96.
    ILIJANIĆ, LJ. (1955): Prilog poznavanju flore Ozlja i okolice. Biol. glas. 8:89–98.
    ILIJANIĆ, LJ. (1987): Vegetacijske i biljnogeografske značajke otoka Raba. In Mohorovići}, A. ed.: Rapski zbornik – zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine. JAZU i Skupština Općine Rab, Zagreb, 83–97.
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    KOVAČIĆ, S., JASPRICA, N., LASIĆ, T. (2000): A contribution to the vascular flora of the Pelješac Peninsula (southern Croatia). Acta Bot. Croat. 59(2):411–419.
    PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    TRINAJSTIĆ, I. (1971): Novi prilog flori otoka Korčule. Acta Bot. Croat. 30:157–161.
    TRINAJSTIĆ, I. (1993): Vaskularna flora otoka Hvara. Acta Bot. Croat. 52:113–143.