CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Glyceria fluitans (L.) R. Br.) (FOTO S. BRANA)

plivajuća pirevina

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002700

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Topić, J., Alegro, A., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Glyceria fluitans (L.) R.Br. (HRCP002700). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2700. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Jasenka Topić
  • Suradnik/ci
    Antun Alegro
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1 Stambeni i poslovni kompleksi, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Nestanak staništa antropogenim djelovanjem.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u parkovima prirode Medvednica i ŽumberačkoSamoborsko gorje te u Ramsarskom području Crna Mlaka.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Plivajuća pirevina je 30–100(–150) cm visoka trajnica, s dugim podzemnim vriježama, tvori rahle busenove ako raste na kopnu, a u vodi raste rastresito. Sterilni izdanci izrastaju izvan donjih rukavaca. Glatke i gole stabljike često su polegle ili se koljenčasto uzdižu, spljoštene su, a na donjim se koljencima često zakorjenjuju. Rukavci su zatvoreni do vrha, goli, izrazito bočno spljošteni. Ligula čini 5–15 mm dug kožasti rub, duži od širine lista. Listovi su dugi 8–24 cm, široki 3–10 mm, zeleni do sivozeleni, s gornje strane rebrasti, rubovi, osobito na gornjem dijelu lista, hrapavi. Metlica je duga 10–30(–50) cm, uglavnom jednostrana i ponešto viseća. Postrani ogranci su nejednako dugi, izrastaju po 1–2(–4) zajedno. Na pojedinom ogranku metlice 1–4 klasića manje-više su okrenuta na istu stranu, često stisnuta, raširena samo u vrijeme cvatnje. Klasići su duguljasti, s 8–16 cvjetića, dugi 12–32 mm, široki 2 –3,5 mm, svijetlozeleni. Pljevice su međusobno nejednake, s 1–3 žile, duguljasto ovalne, na gornjem kraju zaokružene, tanko kožičaste, gole; donja je duga 2–3 mm, gornja 3–5 mm. Obuvenci imaju 7 jednako izraženih, izbočenih žila, dugi su 6–7,5 mm, duguljasto ovalni, usko zaokruženi, hrapavi, kožasti, na gornjem kraju bjeličasto prozirni. Košuljice imaju dvije žile, duge su 6–7,5 mm, duguljasto suličaste, na gornjem kraju izrubljene i s kratkim zubićima, duljinom dosežu obuvence ili ih čak malo premašuju. Prašnice su duge (1,5–)2–3 mm, ponekad ljubičaste, a inače žućkastoljubičaste. Plod je duguljasto ovalan, dug 2–3 mm. Biljka je polusvjetla (najčešće kod punog svjetla, ali i u sjeni do 30% punog svjetla), pokazatelj bazičnih, umjereno hranjivih, dušikom bogatih, humoznih i mokrih tala (težište na često natopljenim tlima siromašnih zrakom), više ili manje redovito poplavljenih. Broj kromosoma je 2n=40. Cvjeta od svibnja do kolovoza (rujna). Prema životnom je obliku hidrofit, hemikriptofit. Plodovi su se nekad skupljali za hranu. Rod je u europskoj flori zastupljen s petnaestak svojta, a uz plivajuću pirevinu u flori Hrvatske dolazi još u dvije vrste, Glyceria maxima (Hartm.) Holmb. i, također ugrožena, G. plicata (Fr.) Fr.
  • Staništa
    A.4.1.3. Močvarna vegetacija sporo tekućih voda
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Raste u stajaćim i tekućim, uglavno plitkim, hranivima bogatim vodama, jarcima, izvorima, potocima, malim rijekama i na riječnim naplavinama; na pjeskovitim i glinastim tlima, neosjetljiva na kolebanja vodostaja. Ponajprije u zajednicama sveze Glycerio-Sparganion, karakteristična vrsta zajednice Sparganio-Glycerietum fluitantis, te u svezi Calthion. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 53.142 Zajednica pirevine i je- žinca (Glycerio-Sparganietum neglecti), 53.4 Zajednice niskih pirevina uz brze tekućice (Glyceria plicata, G. fluitans). GLCC/SSC. 12, 21.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Azori, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Češka, Danska, Faeröer, Finska, uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Island, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora; baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Sardinija, Srbija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Najbrojnija nalazišta u zapadnim djelovima zapadno-panonske makroregije, a rjeđe bilježena u planinskoj, mediteranskoj i istočno-panonskoj makroregiji. Lokaliteti. Borlin, Brušane, Crna Mlaka, Delnice, Donji Lipovec, Drniš, Dubravice, Fužine, Gradec, Hrastovica, Hrvatsko Kompolje, Kalnik, okolica Karlovca, Knin, Krbava, Lepoglava, Luščić, Marasovo jezero, Medak, Ogulin, Opeka, Orlovac, Otočac, Plaški, Plešce, Podolje, Požega, Rab, okolica Samobora, Spačva, Suvaja, Švičko jezero, Tonković vrelo, Topusko, Trešćerovac, Umag, Velebitske Oštarije, Venet, Vrbovec, Vukmanić, Vukomeričke gorice, okolica Zagreba, Zagrebačka gora, Zrinska gora, Žumberačko gorje, Žutica.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Poaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 212.
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021btt), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=GLFL2
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021btt), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=GLFL2
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    šenika
  • Strana imena
    Floating Manna Grass (engleski), Floating Sweet Grass (engleski), brouille (francuski), glycérie flottante (francuski), flutender Schwaden (njemački), plavajoča sladika (slovenski), gramignone natante (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • BORBÁS, V. (1878): Excursionen auf die Inseln Arbe und Veglia. Oesterr. Bot. Z. 28(2):64–70.
    DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    FORENBACHER, A. (1908b): Vegetacione formacije zagrebačke okoline. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 175:1–80.
    GLIGOROVIĆ, Z. (1955): Prilog poznavanju flore i vegetacije jednog dijela Zagrebačke gore. Diplomski rad, Prirodoslovnomatematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    HIRC, D. (1896a): Vegetacija Gorskoga Kotara. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 126:1–82.
    HORVATIĆ, S. (1931b): Die verbreitetsten Pflanzengesellschaften der Wasserund Ufervegetation in Kroatien und Slavonien. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 6:91–108.
    ILIJANIĆ, LJ. (1987): Vegetacijske i biljnogeografske značajke otoka Raba. In Mohoroviči}, A. ed.: Rapski zbornik – zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine. JAZU i Skupština Općine Rab, Zagreb, 83–97.
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    POSPICHAL, E. (1897): Flora des österreichischen Küstenlandes. Band 1. Franz Deuticke, Leipzig.
    RAUŠ, Đ. (1980): Osnovne šumsko-vegetacijske jedinice na lokalitetima sušenja hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Posavini. Acta Biol. Iugosl. Ekologija serija D. 15(1):17–39.
    RAUŠ, Đ., ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J. (1978): Prilog poznavanju močvarne i vodene vegetacije bara u nizinskim šumama Slavonije. Acta Bot. Croat. 37:131–147.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae
    STANČIĆ, Z. (1994): Prikaz i analiza flore okolice Konjšćine (Hrvatska). Acta Bot. Croat. 53:125–140.
    ŠEGULJA, N. (1977a): Analiza flore Vukomeričkih gorica. Acta Biol. Iugosl. Biosistematika serija G. 3(1):45–59.
    TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.
    VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
    VRBEK, M. (2000): Ruderalna i korovna flora Žumberka. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.