CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Orchis ustulata L. (FOTO S. BRANA)

medeni kaćun

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003214

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (V -)
  • Citat
    Topić, J., Vrbek, M., Jadan, Z. (2005): Orchis ustulata L. (HRCP003214). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3214. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Jasenka Topić
      Mirjana Vrbek
    • Suradnik/ci
      Zorica Jadan
    • Obrazloženje procjene

    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana- NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 11.5 Drugi utjecaji
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nestanak staništa zbog prirodne sukcesije livada koje se više ne kose i pašnjaka na kojima stoka više ne pase u šumsku vegetaciju.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Posredno je zaštićena u dijelovima svojeg areala u zaštićenim područjima nacionalnih parkova Sjeverni Velebit, Risnjak i parkova prirode Velebit, Učka, Žumberačko-Samoborsko gorje, Papuk i Biokovo. Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1. Zaštita kopna/voda
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Medeni kaćun je zeljasta trajnica sa dva kuglasta ili jajolika gomolja i dosta debelim sporednim korijenjem. Stabljika je uspravna, svijetlozelena, vitka, gotovo okrugla, 10–30(45) cm visoka, s 2–3 ljuske na bazi i 5–9 plavičastozelenih listova, manjih prema vrhu stabljike. Donji listovi su linearni do duguljasto kopljasti, 2,5–10 cm dugi i 0,5–2 cm široki, gotovo stvaraju rozetu, a gornji zamalo čitavom duljinom, poput rukavca, obuhvaćaju stabljiku. Cvat je prije cvjetanja čunjast i crnkast, a kasnije valjkasto produžen, s mnogo cvjetova. Na vrhu je gust, a u donjem dijelu rastresitiji. Cvjetovi su mali, ugodno mirišu na med ili vaniliju. Pricvjetni listovi su svijetloljubičasti, jajoliko lancetasti, šiljati, većinom s jednom žilom i nešto kraći od plodnice. Dijelovi ocvjeća su savijeni i oblikuju crveno do crnkastosmeđe obojenu kacigu izvana, a ljubičastozelenkastu iznutra. Vanjski postrani listići ocvjeća su jajoliki, 3,5–4,5 mm dugi i 1,7–2,4 mm široki, a središnji je lancetast; unutarnji postrani listići su linearni, 3–3,5 mm dugi. Medna usna je duga (3,5)4–8 mm, bijela s baršunastim tamnocrvenim pjegama. Duboko je trodijelna s raširenim, uskim, odsječenim postranim režnjevima i pravokutnim srednjim režnjem koji je na vrhu razdijeljen u dva kratka, tupa, često nazubljena režnjića. Razmjerno veliki ginostemij nosi žućkastu prašnicu. Ostruga je tri puta kraća od plodnice, 1–2 mm duga, čunjasta, tupa i okrenuta prema dolje, bijele do ljubi- časte boje. Biljka je polusvjetla i pokazatelj umjereno toplih staništa, slabo kiselih, suhih do svježih tala. Uglavnom je rasprostranjena u brdskom pojasu, često i niže ili u subalpskom pojasu), arktička je i subatlantska svojta. Prema životnom je obliku geofit. Broj kromosoma je 2n=42. Pripada europsko-kavkaskom flornom elementu. Cvjeta od travnja do srpnja. Ime svojte potječe od lat. »ustulata«, tj. onaj tko je spaljen, nagorio, a povezuje se s bojom kacige. Prilično je varijabilna svojta, osobito glede veličine i boje cvjetova.
    • Staništa
      C.3.3. Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Raste na suhim ili vlažnijim livadama i šumskim čistinama viših gorskih predjela, većinom na bazičnom, rijetko na kiselom tlu (pH 5,3–8), od nizina do najviših predjela. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 34.3 Trajni gusto obrasli travnjaci i srednjoeuropske stepe (Festuco-Brometea), 34.7 Submediteranski i mediteransko-montani suhi travnjaci (Festuco-Brometea). GLCC/SSC. 14.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora; baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U svim makroregijama, ali je poznatna s relativno malo lokaliteta u istočno-panonskoj makroregiji, te južnoprimorskoj mezoregiji. Lokaliteti. Baške Oštarije, Begovo Razdolje, Biokovo, Buje, Daruvar, Debela kosa, Delnice, Dragomalj, Drežnik, Fužine, Gerovo, Gola Plješivica, Grožnjan, Istra (više nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Javorje, Kalanjsko brdo, Kalničko gorje, Klek, Kozarac, Kozji vrh, Krapina, Krasno, Kutjevo, Lokve, Lukovdol, Ljubičko brdo, Mala Viševica, Martinjačev brijeg, Obruč, okolica Ogulina, Ozalj, Pakrac, Požega, Prezid, Ravna gora, okolica Rijeke, Senj, Slunj, Snježnik, Štirovača, Učka, Udbina, Veljun, Veprinac, Visočica, Vrbovsko, Vukomeričke gorice, Zagrebačka gora, Žumberačko gorje. Navodi se i općenito za Istru, Slavoniju i Gorski kotar. Također, nalazi R. Kranjčeva (usmeno priopćenje–Baške Oštarije, Crni Lug, Ćićarija, Delnice, Došen dabar, G. Jelenje, Istra više nalaza, Jandrina poljana, Jasenak, Kunić, L. Plješivica, Lič, Mrzla Vodica, N. Vinodolski, NP Plitvička jezera više nalaza, o. Brač, Ogulin Puškarići, Oltari, Plaški, Ričićko bilo, Samoborsko gorje, Vošac, Žumberak više nalaza) (dopunjeno brojnim nalazima R. Kranjčeva, usmeno priopćenje).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Artportalen (plant) (2005-06-19 22:00:00) Synonymer.
    • Ostala hrvatska imena
      crnocrveni kaćun
    • Strana imena
      Burnt Orchid (engleski), orchis brûlé, orchis mignon (francuski), Brand-Knabenkraut, schwärzliche Orchis (njemački), pikastocvetna kukavica (slovenski), orchide bruciacchiata (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      FORENBACHER, A. (1904–1905): Fužinski kraj u fitogeografskom pogledu. Nast. vjes. 13:331-342.
      FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
      FORENBACHER, S. (1995): Žumberak: kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb.
      HIRC, D. (1883e): Aus dem croatischen Litorale. Oesterr. Bot. Z. 33(10):321–322.
      HIRC, D. (1896a): Vegetacija Gorskoga Kotara. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 126:1–82.
      HIRC, D. (1901a): Okolica Oštrca. Hrvat. planin. 4:27–29.
      HIRC, D. (1914b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. I. Kastav i Kastavština. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 204:21–75.
      HIRC, D. (1915b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II. Učka gora i njezina okolina. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 210:6–92
      ILIJANIĆ, LJ. (1955): Prilog poznavanju flore Ozlja i okolice. Biol. glas. 8:89–98.
      KUŠ, R. (1954): Prikaz flore i vegetacije južno od grada Nove Gradiške. Diplomski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      PEVALEK-KOZLINA, B. (1994u): Orchis ustulata L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 381–382.
      POSPICHAL, E. (1897): Flora des österreichischen Küstenlandes. Band 1. Franz Deuticke, Leipzig.
      RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
      SCHLOSSER, J. C. K. (1874b): Das Kalniker Gebirge. Oesterr. Bot. Z. 24(9):275–285.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      SMITH, A. M. (1878): Flora von Fiume. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28:335–386.
      ŠEGULJA, N. (1974a): Biljni pokrov Vukomeričkih gorica. Doktorska disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      TOMMASINI, M. (1851b): Über die im Florengebiete des österreichisch-illirischen Küstenlandes vorkommenden Orchideen und ihre geographische Verbreitung. Oesterr. Bot. Wochenbl. 1(4):25–27.
      TOMMASINI, M. (1851c): Über die im Florengebiete des österreichisch-illirischen Küstenlandes vorkommenden Orchideen und ihre geographische Verbreitung. Oesterr. Bot. Wochenbl. 1(5):33–35.
      VRBEK, M., FIEDLER, S. (1998): The distribution, degree of threat to and conservation of the orchids of Žumberak (Croatia). Nat. Croat. 7(4):291–305.