CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Serapias vomeracea (Burm.) Briq. (FOTO S. BRANA)

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

dugousna kukavica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP003246

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A4c; B2b(ii,iii))

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Nikolić, T., Kovačić, S., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Serapias vomeracea (Burm.f.) Briq. (HRCP003246). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3246. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Toni Nikolić
    Sanja Kovačić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana- NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Često ugrožavanje i uništavanje staništa sa širenjem ljudskih naselja i pratećih objekata.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima nacionalnoga parka Kornati. Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996).
  • Potrebne mjere očuvanja
    1. Zaštita kopna/voda
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Dugousna kukavica zamjetljiva je i neobična biljka, stabljike visoke (10–)15–30(–60) cm. Ima dva jajasta gomolja i 6–8 lancetastih, šiljastih listova, dugih 6–11 cm i širokih do 1,5 cm. Rahli cvat nosi 2–10 cvjetova promjera 15–30(–45) mm. Vanjski listovi ocvjeća su jarko crvenoljubičasti. Dio medne usne visi, a pricvjetni listovi redovito su znatno duži od cvijeta, blijedocrvene su boje, s tamnijim žilama. Dijelovi ocvjeća približno su jednakih dimenzija: vanjski lancetasti i šiljasti, slobodni na vrhu, a unutrašnji okruglastolancetasti. Medna usna je tamnopurpurnoljubičasta, 1,5 puta duža od ostalih dijelova ocvjeća (kacige). Lateralni režnjevi su okrugli, ponekad uzdignuti, crvenkasti, s crnim vrškom, djelomično skriveni kacigom. Vršni dio (epichil) medne usne je crvenkastosmeđast ili, veoma rijetko, bijel, dlakav, trokutasto-lancetast, šiljast i redovito uži od bazalnog dijela (hipochil). Prašnici su tamnoplavozeleni. Rod Serapias je dobio ime po bogu podzemlja Serapisu (ili Serapiasu), zaštitniku grada Aleksandrije, kojega su od Egipćana preuzeli Grci i Rimljani. Vrsta nastanjuje sredozemno područje od Portugala do Male Azije, a poznata je i iz Austrije i Švicarske. Cjevasti cvjetovi često su noćno odmorište pojedinim vrstama kukaca (pčele), koji pritom posluže i kao oprašivači. Opisano je nekoliko podvrsta dugousne kukavice, s našega područja posebno Serapias vomeracea (Burm.) Briq. ssp. laxiflora (Soo) Goelz et Reinhardt i tipična S. vomeracea (Burm.) Briq. ssp. vomeracea. Kao i druge vrste roda, i ova kukavica ima gomolje bogate škrobom, šećerima i sluzi. Prema životnom je obliku geofit. Broj kromosoma je 2n=36. Cvjeta od ožujka do svibnja. Eumediteranska je, široko rasprostranjena vrsta. Zabilježeni su mnogobrojni križanci unutar vrsta roda, kao i s vrstama rodova Orchis, Ophrys, Dactilorhiza i Anacamptis. Rod je u flori Hrvatske zastupljen sa šest, a u europskoj flori sa sedam vrsta.
  • Staništa
    C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Pojavljuje se u polusjenovitim šumama, šikarama (makija i garig), maslinicima i travnjacima, do 350 (1000) m/nm. Dobro podnosi i bazična, i kisela te veoma suha i umjereno vlažna tla. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 32.B Ilirsko-jadranski garizi, 34.5 Mediteranski suhi travnjaci Thero-Brachypodietea, 34.7 Submediteranski i mediteransko-montani suhi travnjaci (Festuco-Brometea). GLCC/SSC. 14, 16.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Baleari, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke Karpathos, Kasos i Gavdhos i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Mediteranska makroregija. Rasprostranjenost pojedinih podvrsta nije poznata. Lokaliteti. Badija, Cavtat, o. Hvar, Istra (više nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), o. Koločep, o. Korčula, o. Krk, Konavli, o. Lokrum, o. Mljet, Opatija, Rijeka, Solin, o. Ugljan, o. Vis i dr. (dopunjeno opažanjima R. Kranjčeva, usmeno priopćenje).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Asparagales
  • Porodica
    Orchidaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    raonička kukavica
  • Strana imena
    Long-lipped Serapias, Tongue Orchid (engleski), sérapias soc, sérapias à longs pétales (francuski), Schwertstendel, Pflugschar-Stendelwurz (njemački), velecvetni ralovec (slovenski), serapide maggiore (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • BARČIĆ, B. (1974): Flora otoka Badije. Acta Bot. Croat. 33:191–203.
    HEĆIMOVIĆ, S. (1982): Flora otoka Lokruma, Bobare i Mrkana. Acta Bot. Croat. 41:155–170.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    PANDŽA, M., STANČIĆ, Z. (1995): Contribution to the flora of the Kornati Islands (Croatia). Nat. Croat. 4:133–142.
    PANDŽA, M. (1998c): Flora of the island of Murter (Central Adriatic). Acta Bot. Croat. 57:99–122.
    PAVLETIĆ, ZI. (1980): Ekološko-fitocenološka analiza flore otoka Sveca. Acta Biol. Iugosl. Ekologija, serija D. 15(1):41–52.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    TOPIĆ, J. ŠEGULJA, N. (2000): Floristic and ecological characteristics of the southernmost part of Istria (Croatia). Acta Bot. Croat. 59(1):179–200
    TRINAJSTIĆ, I. (1985): Flora otočne skupine Korčule. Acta Bot. Croat. 44:107–130.
    TRINAJSTIĆ, I. (1995b): Pregled flore Kornatskog otočja. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 161–179.