CRVENI POPIS
Natragrezac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP003247
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (EN) A3c; B1b(i,ii,iii)+2b(ii,iii,iv))
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Topić, J., Jasprica, N., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Stratiotes aloides L. (HRCP003247). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3247. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Jasenka Topić
Nenad Jasprica
- Suradnik/ci
Anita Andreškić
Petra Cigić
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana- NE - Europska procjena
Nije procjenjivana- NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana- NE - IUCN razlog promjene
Ostalo - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 9 Onečišćenje - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Nestajanje staništa zbog antropogeno uzrokovanih promjena u vodnom režimu. - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena u dijelovima areala u parku prirode Lonjsko polje. - Potrebne mjere očuvanja
1. Zaštita kopna/voda - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Rezac je višegodišnja zeljasta vodena biljka, koja se zakorjenjuje na dnu slatkovodnih bazena. Naraste u visinu do 15 pa i do 30 cm. Vegetativne organe razvija u gornjim slojevima vode ili na samoj površini, rjeđe iznad površine vode. Cvjetovi se razvijaju na površini vode ili se uzdižu iznad nje, a veoma rijetko ostaju u vodi. Pri osnovi zadebljane stabljike nalaze se listovi, zbijeni u spiralnu rozetu. Listovi su dugi do 40 cm, široki do 2 cm i nalik na mač, u donjem dijelu trobridni, u gornjem plosnati, a na rubu bodljasto-pilasti. U vrijeme cvatnje listovi strše iznad površine vode, a potom se opet potapaju. Cvjetovi su dvodomni, muški u štitcu, a ženski većinom pojedinačni. Cvjetni ovoj je sastavljen od šest listova, od kojih su tri unutarnja bijele boje, obrnuto jajolika, dužine 15–25 mm. Tri vanjska lista cvjetnog ovoja su zelena, jajoliko izdužena. Prašnika ima 12. Plod je šestgradan tobolac, nalik na bobu. Rod Stratiotes je monotipski rod euroazijske rasprostranjenosti. U južnoj Europi je općenito rijedak. Smatra se da je reliktnog karaktera. Ime je dobio po listovima oblika mača, od grč. »stratiotes«, tj. »vojnik« naoružan mačem. Broj kromosoma 2n=24. Prema životnom je obliku hidrofit. Cvate od svibnja do srpnja. Prema flornom elementu je eurazijska biljka. - Staništa
A.3.2.3.1. Zajednica žabogriza i resca - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Rezac je vrsta stajaćih i sporotekućih voda (bare, kanali, stari riječni rukavci) srednje Europe, Kavkaza i zapadnog Sibira. U Hrvatskoj ulazi kao karakteristična vrsta u sastav biljne zajednice Hydrochariti-Stratiotetum Westhoff koja je jedino proučavana u vodenim bazenima ornitološkog rezervata Krapje đol (park prirode Lonjsko polje). Zajednica pripada vegetacijskoj svezi Hydrocharition Rübel, redu Hydrocharitetalia Rübel, a priključena je vegetacijskom razredu Stratiotetea Den Hartog et Segal 1964., iako ima i drugih shva- ćanja glede sintaksonomskoga statusa te biljne zajednice. Izgrađena je od malenog broja vrsta, što je opća značajka vegetacije vodenjara. Rezac se najbolje razvija u starim vodama stajačicama, na dnu kojih se stvara duboko, rahlo, glinasto, barsko tlo, s debelim slojem sapropela, bogata sumpornim spojevima. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 22.413 Sastojine resca (Stratiotes aloides). GLCC/SSC. 21. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi. Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Finska, uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Njemačka, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora; baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast; centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural; jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar; jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. [Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska,] - Nacionalna rasprostranjenost
Nalazišta uglavnom u istočnopanonskoj makroregiji (Podravina, Posavina), i u najistočnijim predjelima zapadnopanonske makroregije. Lokaliteti. Berak, Bosut (kanal), okolica Đakova, Jošava, Krapje Đol, Klokočevci, Podravina i Posavina (niz lokaliteta, usmeno priopćenje J. Topić).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Alismatales - Porodica
Hydrocharitaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 273.
Karlsson (2004-03-18 23:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
Van der Meijden, R. (2005)
- Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Water Soldier (engleski), stratiotes faux aloes (francuski), Wasseraloe, Krebsschere (njemačka), vodna škarjica (slovenski), erba coltella dei fossi, scargia (talijanski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
HARTOG, C. DEN (1964): A new classification of the water-plant communities. Acta Bot. Neerl. 13(3):367–393.
SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
SCHNEIDER-JACOBY, M. (1990): Verbreitung und Gefährdung typischer Wasserpflanzen-arten in der Save-Stromaue im bereich des geplanten Naturparks »Lonjsko polje«. Acta Bot. Croat. 49:125–136
TRINAJSTIĆ, I., PAVLETIĆ ZI. (1980): Prilog poznavanju vegetacije vodenjara u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 39:115-119.
TRINAJSTIĆ, I., PAVLETIĆ ZI. (1991): Vegetacija specijalnog rezervata Krapje Đol u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 50:41-54.