CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

Zelena želva

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
-

Šifra
HRCP003911

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A1a; B1+2ce; E)

Datum procjene
01.12.2006.

Prethodne procjene

  • 2004 - (CR A1a, B1+2ce, E)

    • Citat
    Lazar, B., Tvrtković, N. (2006): Chelonia mydas (Linnaeus, 1758) (HRCP003911). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/3911. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Bojan Lazar
      Nikola Tvrtković
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Ugrožena - EN A2bd
    • Europska procjena
      Ugrožena - EN
    • Mediteranska procjena
      -
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Sredozemna populacija zelene želve najugroženija je regionalna populacija te vrste na svijetu (IUCN 2004). Glavni razlozi njezine ugroženosti u Jadranu uključuju: slučajni ulov u ribolovne alate i onečišćenja morskih staništa nerazgradivim otpadom (plastika), teškim metalima i različitim organskim onečišćavalima (Kasparek i ost. 2001).
    • Postojeće mjere očuvanja
      11. Svojta je uključena u međunarodnu legislativu
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Postojeća zakonska zaštita: Zakon o zaštiti prirode, Habitats Directive: Annex IV, Barcelonska konvencija, Bonska konvencija (CMS), CITES.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 4.1. Službeno obrazovanje, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.1.2. Nacionalna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Imajući u vidu iznimnu ugroženost sredozemne populacije zelene želve te moguće značenje južnog Jadrana kao njezina pelagičkog razvojnog staništa, potrebno je: (a) uvrstiti zelenu želvu u nacionalne prioritete zaštite biološke raznolikosti Hrvatske, (b) provesti ciljanu edukaciju usmjerenu na ribare i obalno stanovništvo, posebice u južnom Jadranu, za sustavno prikupljanje podataka o prisutnosti zelene želve u Hrvatskoj, (c) općenito smanjiti slučajni ulov želvi edukacijom ribara i obalnog stanovništva, (d) preinaka ribolovnih alata i tehnika, te (e) smanjenje ribolovnog napora vremensko – prostornim ograničenjima ribolova, (f) osnivanje nacionalne obalne mreže za prikupljanje podataka, praćenje i postupanje s morskim kornjačama (engl. stranding network), te (g) regionalno sura|ivati s državama i međunarodnim konvencijama na planiranju zajedničkih akcija usmjerenih na učinkovitu zaštitu vrste i kritičnih staništa u Sredozemlju.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Ženke polažu jaja na pješćanim plažama. Nakon izlijeganja, mladunci zelene želve migriraju u pelagička razvojna staništa u pučinskim vodama oceanske provincije (Musick & Limpus 1997). Putovi migracija i raspodjela pelagičkih razvojnih oblika u morskim staništima pod neposrednim su utjecajem površinskih morskih struja (Bolten & Balazs 1995). Veće spolno nezrele želve zajedno s odraslim jedinkama nastanjuju plitke, neritičke vode gdje žive pridnenim načinom života (Musick & Limpus 1997), vezanim uz livade morskih cvjetnica kojima se većinom i hrane (Bjorndal 1997). Iako razmjerno rijetki, nalazi pelagičkih razvojnih oblika zelenih želva u Jadranu, posebice u njegovim južnim vodama, upućuju na mogući značaj tog akvatorija kao pelagičkog razvojnog staništa dijela kritično ugrožene sredozemne populacije ove vrste (Lazar i ost. 2004a). PHYSIS Palaearctic Database staništa: 11.111; 11.3; Habitats Directive staništa: 1120;
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Zelena želva je vrsta toplih mora, s gnjezdilištima u preko 80 zemalja, uključujući i Sredozemlje (Hirth 1997). Većina gnijezda u Sredozemlju (99%) nalaze se na svega nekoliko plaža u Turskoj, dok se manji dio populacije razmnožava u Libanonu, Izraelu i Egiptu (Kasparek i ost. 2001). U cijelom Sredozemlju godišnje se gnijezdi između 339 i 360 ženki, s trogodišnjim prosječnim intervalom između dviju reproduktivnih sezona (Broderick i ost. 2002). Zelena želva je izuzetno migratorna vrsta, no podaci o rasprostranjenosti u morskim staništima su oskudni. Smatra se da nastanjuje obalne vode preko 140 zemalja (Groombridge & Luxmoore 1989). U Sredozemnom moru su pridnena staništa do sada zabilježena u vodama Cipra, Izraela, Egipta i Libije (Godley i ost. 2002), a razvojno stanište vrste nedavno je otkriveno i u Jonskom moru, u zaljevu Lakonikos na Peloponezu (Margaritoulis & Teneketzis 2003).
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Zelena želva je rijetka vrsta u Jadranu (Lazar & Tvrtković 1995). U Hrvatskoj je nekoliko puta zabilježena u starijim publikacijama, no nijedan nalaz nije bio dokumentiran. S druge strane, redeterminacija dokumentiranih nalaza želva određenih kao C. mydas otkrila je pogrešnu identifikaciju odraslih glavatih želva (Lazar i ost. 2004a). Razlog tome je najvjerojatnije staro hrvatsko ime za C. mydas (golema želva), zbog čega su veći primjerci glavate želve bili zamijenjeni s C. mydas. U istočnom je Jadranu ova vrsta zadnjih godina sa sigurnošću zabilježena svega jednom: 2001. godine u vodama poluotoka Pelješca (Lazar i ost. 2004a).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Testudines
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      undefined
    • Porodica
      Cheloniidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2004: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada, draft (2004).
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
      Crother, Brian I., Jeff Boundy, Frank T. Burbrink, Jonathan A. Campbell, Kevin de Queiroz, et al., 2012: Scientific and standard English names of amphibians and reptiles of North America north of Mexico, with comments regarding confidence in our understanding, Seventh Ed.. Herpetological Circular, no. 39. 1-92.
      Flores-Villela, Oscar / McCoy, C. J., ed., 1993: Herpetofauna Mexicana: Lista anotada de las especies de anfibios y reptiles de México, cambios taxonómicos recientes, y nuevas especies. Carnegie Museum of Natural History Special Publication, no. 17. iv + 73.
      Iverson, John B., 1992: null. A Revised Checklist with Distribution Maps of the Turtles of the World. xiii + 363.
      King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
      Pollock, L.W. (1998). A practical guide to the marine animals of northeastern North America. Rutgers University Press. New Brunswick, New Jersey & London. 367 pp.
      Turtle Taxonomy Working Group [van Dijk, P. P., J. Iverson, A. Rhodin, H. Shaffer, and R. Bour], 2014: Turtles of the World, 7th Edition: Annotated Checklist of Taxonomy, Synonymy, Distribution with maps, and Conservation Status. Chelonian Research Monographs, no. 5, v. 7. 329-479.
      Van Beneden, P.-J. (1859). La tortue franche (Chelonia midas) dans la mer du Nord, ses commensaux et ses parasites. Bull. Acad. Roy. des Sci., Lettr. et B.-Arts, Sér. 2 6: 71-87, pls. 1,2
      Zug, G. R. 2009. Reptiles (Vertebrata: Reptilia) of the Gulf of Mexico, Pp. 1317–1320 in Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
      van der Land, J. (2001). Tetrapoda, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 375-376
    • Ostala hrvatska imena
      -
    • Strana imena
      Green sea turtle (engleski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BJORNDAL K. A. (1997): Foraging ecology and nutrition of sea turtles. In: Lutz P.L., Musick J.A. (ed.): The biology of sea turtles. CRC Press, Boca Raton,: 199–231;
      BOLTEN A.B. & BALAZS G.H. (1995): Biology of the early pelagic stage – the »lost year«. In: Bjorndal K.A. (ed.): Biology and Conservation of Sea Turtles. Smithsonian Institution Press, Washington and London,: 579–581;
      BRODERICK, A.C., GLEN F., GODLEY B.J. & HAYS G.C. (2002): Estimating the number of green and loggerhead turtles nesting annually in the Mediterranean. Oryx, 36: 227–236;
      GODLEY B.J., RICHARDSON, S., BRODERICK A.C., COYNE M.S., GLEN F. & HAYS G.C. (2002): Long-term satellite telemetry of the movements and habitat utilisation by green turtles in the Mediterranean. Ecography, 25: 352–362;
      GROOMBRIDGE B. & LUXMOORE R. (1989): The green turtle and hawksbill (Reptilia: Cheloniidae): world status, exploitation and trade. CITES Secretariat, Lausanne. 601 pp;
      HIRTH H.F. (1997): Synopsis of the biological data on the green turtle, Chelonia mydas (Linnaeus 1758). United States Fish and Wildlife Service Biological Report, 97-1, Washington. 120 pp;
      KASPAREK M., GODLEY B.J. & BRODERICK A.C. (2001): Nesting of the green turtle, Chelona mydas, in the Mediterranean: a review of status and conservation needs. Zoology in the Middle East, 24: 45–74;
      LAZAR, B. & TVRTKOVIĆ, N. (1995): Marine turtles in the eastern part of the Adriaticsea: preliminary research. Nat.Croat. 4 (1), 59–74;
      LAZAR B., CASALE P., TVRTKOVIĆ N., KOŽUL V., TUTMAN P. & GLAVIĆ, N. (2004a): The presence of green sea turtle Chelonia mydas in the Adriatic Sea. Herpetological Journal, 14: 143–147;
      MARGARITOULIS D. & TENEKETZIS K. (2003): Identification of a developmental habitat of the green turtle in Lakonikos Bay, Greece. In: MARGARITOULIS D., DEMETROPOULOS A. (ed.): Proceedings of the First Mediterranean Conference on Marine Turtles,: 170–175. Barcelona Convention – Bern Convention – Bonn Convention (CMS), Nicosia;
      MUSICK J.A. & LIMPUS C.J. (1997): Habitat utilization and migration in juvenile sea turtles. In: LUTZ P.L. & MUSICK J.A. (eds.): The biology of sea turtles. CRC Press, Boca Raton,: 137–163;