CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

biokovska zečina

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP000063

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(R -)

Datum procjene
01.12.1994.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Radić, J. (1994): Centaurea biokovensis Teyber (HRCP000063). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/63. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Jure Radić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    Rijetka, endemična i reliktna vrsta, ograničena na usko geografsko područje s vrlo izoliranim nalazištima. To je zapravo kompleks koji čini nekoliko oblika uključenih u dvije sekcije (Dostal 1976) oko dviju prvoopisanih vrsta: C. cuspidata Vis. 1829 (sekcija Pannophyllumy) i C. biokovensis Teyb. 1913 (sekcija Arenariae).
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste.
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Čovjek nije znatnije utjecao na smanjenje brojnosti ove biljke, osim na području Stubice iznad Podgore (prigodom gradnje nove ceste Makarska - Vrgorac) i na području Ravne Vlaške iznad Tučepa (uz novu cestu Vrh Staze - Sv. Jure).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Vrstu treba zaštititi temeljem Zakona o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Iz rizoma nikne svake godine nekoliko sterilnih rozeta i nekoliko fertilnih stabljika. Veliku većinu sjemena raznese vjetar i mali broj dospije tamo gdje se jedino biljka može razviti. Glavni neprijatelji su joj biljne uši iz roda Aphium, koje legu potomstvo na cvjetnim glavicama tih biljaka, zatim endemični puž Medora makarana, koji se zadržava u istim pukotinama te joj oštećuje stabljike i listove.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Pukotine okomitih stijena okrenutih prema moru gdje je za vrijeme vegetacijskog perioda klima ekstremno vruća i suha.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    U prošlosti je areal biokovskih zečina bio kompaktan, a danas je rascjepkan te su pojedina nalazišta udaljena jedna od drugih i po nekoliko stotina metara, a sasvim se rijetko može naći po desetak jedinki na jednome mjestu. Čovjek nije znatnije utjecao na smanjenje brojnosti ove biljke, osim na području Stubice iznad Podgore (prigodom gradnje nove ceste Makarska - Vrgorac) i na području Ravne Vlaške iznad Tučepa (uz novu cestu Vrh Staze - Sv. Jure).
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    -
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Raste samo na planini Biokovu, i to isključivo na usponima s primorske strane na ograničenom dijelu i na visini između 50 i 1600 m nadmorske visine.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Asterales
  • Porodica
    Asteraceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    (1913). Oesterr. Bot. Z. 63
    Teyber A (1913) Beitrag zur Flora Österreichs. A. Niederösterreich. Österreichische Botanische Zeitschrift 63(1): 21-29. Retrieved from http://www.jstor.org/stable/23652322
  • Ostala hrvatska imena
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • Dostál, J., 1976: Centaurea L. Flora Europaea IV. Cambridge.
    Hayek, A., 1901: Die Centaurea-Arten Osterreich-Ungarns. Denk. Ak. math.nat. 70. Wien.
    Hayek, A., 1931: Prodromus florae Peninsulae Balcanicae II. Berlin.
    Kušan, F., 1963: Ist die Centaurea cuspidata Vis. und die C. biokovensis Teyb. eine und dieselbe Pflanze. Inform. Hort. Bot. Pharm. Univ. 2. Zagreb.
    Kušan, F., 1969: Biljni pokrov Biokova, Prir. istraž. 37, Acta Biol., Jugosl. akad., Zagreb
    Kušan, F., 1971: Biokovo, Makarska.
    Lovrić, A. ž., 1968: Prilog poznavanju ilirskih centaureja s posebnim obzirom na sekciju Pterolophus (Cass.) DC. Acta Bot. Cr., 26-27. Zagreb.
    Radić, J., 1978: Biokovski endem Centaurea cuspidata Vis. Znanstveni skup o R. Visianiju. Šibenik.
    Radić, J., 1981: Biokovske endemične centaureje. Acta Biokovica I. Makarska.
    Šilić, Ć. 1984: Endemične biljke. Sarajevo.
    Šolić, M. E., 1983: Endemizam planine Biokova. Acta Biokovica II. Makarska.
    Teyber, A., 1913: Beitrag zur Flora Österreichs. Centaurea biokovensis, C. mucurensis. Österr. Bot. Zeitschr. 63. Wien.
    Visiani, R., 1829: Plantae rariores in Dalmatia recens detectae. Flora 12. Regensburg.
    Visiani, R., 1847: Flora Dalmatica II. Lipsiae.