CRVENI POPIS
Natrag⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu
gospina papučica
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002520
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4ad)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Šegulja, N., Vrbek, M., Štefan, A. (2005): Cypripedium calceolus L. (HRCP002520). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2520. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Nedeljka Šegulja
- Suradnik/ci
Mirjana Vrbek
A. Štefan
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Znanje - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci ugroženosti: Nekontrolirano sabiranje. Kao jedna od najljepših orhideja naših i europskih šuma, osobito privlači sabirače, iako je u posljednje vrijeme dostupna komercijalno kao lončanica, pa se čini da taj tip pritiska opada. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 2.1. Lov i sabiranje. - Postojeće mjere očuvanja
3. Određena su područja očuvanja, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode (6. 7.1972., NN 42/72). Posredno je zaštićena na lokalitetima u zaštićenim područjima nacionalog parka Plitvička jezera i parka prirode Žumberačko-Samoborsko gorje. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija, također Recommendation No. 49, ANONYMUS 1996), popisu svojti Emerald Network (ANONYMUS 2001) i direktive o staništima (ANONYMUS 1992, Appendix Iib i Appendix IVb). - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa, 5.4.1. Međunarodna razina - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Gospina papučica je zeljasta trajnica s debelim čvorastim, horizontalno puzećim podankom i prilično debelim korijenjem. Stabljika je okrugla, pokrivena kratkim dlakama, uspravna, visoka 15–60 cm, na bazi s nekoliko tamnih ljusaka. 3–4(5) svijetlozelena lista donjim dijelom obavijaju stabljiku poput rukavca, do 17 cm su dugi, ušiljeni, široko eliptični do jajoliko produženi, s izrazitim žilama, na rubu valoviti. Na vrhu stabljike razvijaju se 1–2(–3) velika cvijeta ugodna mirisa, nalik na miris marelice. Pricvjetni listovi su veliki, često duži od cvjetova, a oblikom nalikuju na prave listove. Vanjski postrani listići ocvjeća srasli su u jedan jajoliki, s dva zubića na vrhu, usmjeren prema dolje i nešto manji od jajolikog 3,5–5 cm dugog srednjeg listića, usmjerena prema gore, što natkriva mednu usnu. Oba su unutarnja postrana listića uski, linearno lancetasti i smotani, dugi 4–6 cm, pri osnovi žučkastozeleni i dlakavi. Svi listići ocvjeća su purpurnosmeđe boje s brojnim žilama. Medna usna je zlatno ili limunastožuta, mješinasto naduta, konkavna, s eliptičnim otvorom na gornjoj strani duž kojega je rub unutra povijen; iznutra je posuta sa smeđkastim mrljicama i žilicama duž kojih su malobrojne dlačice; duga je 3–4 cm. Cvijet ima 2 prašnika po čemu se razlikuje od svih ostalih kaćunovica. Prašnici su žute boje s crvenim točkicama, a smješteni su postrance ispod pločaste njuške na bočnim režnjevima trokrpastoga ginostemija; dugi su oko 1 cm. Plod je tobolac s mnogo sitnih sjemenki. Gospina papučica pripada eurazijskom flornom elementu (subborealni geoelement, arktička, subalpska i montana vrsta). Biljka je polusjene i raste na umjereno toplim staništima, suhim do svježim, slabo kiselim do bazičnim, siromašnim do umjereno bogatim tlima. Prema životnom je obliku geofit. Cvjeta u svibnju i lipnju, a u planinskim predjelima u srpnju. Među orhidejama Europe ta vrsta ima najveće i najneobičnije cvjetove, a ujedno je i jedna od najrjeđih. Naziv je dobila zbog oblika medne usne koja podsjeća na papuču, što odgovara i stručnom nazivu »calceolus« od lat. »cipelica«, a naziv roda Cypripedium je složenica od dviju grčkih riječi: »kipris«, tj. imena božice Venere i »pedilon«, tj. opanak, obuća (u smislu »Venerina obuća«). Broj kromosoma je 2n=20. - Staništa
E.4.1. Srednjoeuropske neutrofilne do slabo acidofilne, mezofilne bukove šume - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Raste na sjenovitim i vlažnim kamenitim mjestima planinskih i pretplaninskih šuma i šikara (do 1700 m.n.v.), na vapnenastim tlima. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 41.1C221 Ilirske acidofilne bukovo-jelove šume, 41.1C222 Ilirske neutrofilne bukovo-jelove šume. GLCC/SSC. 24. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
→ ? populacija je stabilna, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Bosna i Hercegovina, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska,Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Mađarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Slovenija, Švedska, uključujući Öland i Gotland, - Nacionalna rasprostranjenost
Uglavnom planinska makroregija, s izoliranim nalazištima u unutrašnjosti (zapadno-panonska makroregija). Lokaliteti: Badanj, Bilogora, okolica Delnica, Divoselo, okolica Gospića, Kalnik, okolica Koprivnice, Korenica, Kupjak, Malovan, Mrsinj, Plitvička jezera, Plješevica, Štirovac, Visočica, Žumberačka gora.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Asparagales - Porodica
Orchidaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
- Ostala hrvatska imena
prosmic tičji - Strana imena
Lady’s Slipper (engleski), sabot-de-Vénus (francuski), Frauenschuh (njemački), lepi čeveljc (slovenski), pianelle della Madonna (talijanski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest
FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
FORENBACHER, S. (1998): Otrovne biljke i biljna trovanja životinja. Školska knjiga, Zagreb.
HORVAT, I. (1938): Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasn. Šumske Pokuse 6:127–279.
ROSSI, LJ. (1913): Die Plješivica und ihr Verbindungszug mit dem Velebit in Botanischer Hinsicht. Magyar Bot. Lapok 12:37–106.
ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
VOLARIĆ-MRŠIĆ, I. (1994c): Cypripedium calceolus L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 142–143.
VOLARIĆ-MRŠIĆ, I., MARKOVIĆ, LJ. (1996): Ugrožene biljne i životinjske vrste. Ekol. glas. 5(1):43–45.