CRVENI POPIS
Natragbosanski ljiljan
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002708
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU (NT) A4cd?; B1b(i,v)+2b(iii,v))
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Topić, J., Nikolić, T., Regula-Bevilacqua, Lj., Đevojić, K. (2005): Lilium bosniacum (Beck) Fritsch (HRCP002708). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2708. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Jasenka Topić
Toni Nikolić
- Suradnik/ci
Ljerka Regula-Bevilacqua
Katija Đevojić
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Znanje - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Zaraštavanje travnjaka prirodnom progresivnom sukcesijom, te povremeno i lokalno sabiranje. ^ini se da su populacije uglavnom stabilne, te je kategorija pripisana kao preventivna mjera. - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. Vrsta je posredno zaštićena u dijelovima svojeg areala u parku prirode Velebit, u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit, Plitvička jezera i Paklenica te u strogim rezervatima Hajdučkim i Rožanskim kukovima. Nalazi se na popisu svojti Bernske konvencje (Preporuka br. 49, ANONYMUS 1996). - Potrebne mjere očuvanja
1. Zaštita kopna/voda - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8. 1999.). - Potrebna istraživanja
1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Bosanski ljiljan je zeljasta trajnica, s podzemnom lukovicom. Ljuske lukovice su bijele. Stabljika je uspravna, gola, do 60 cm visoka, u donjem dijelu bez listova, a na vrhu nosi jedan cvijet. Cvjetna je stapka gotovo uvijek sa zaliskom. Brojni izmjenično poredani listovi dugoljasto su suličasti, dugi 4–5 cm ili dulji i do 2 cm široki. Najdonji su najširi, na vrhu tupi ili zaobljeni, a idući prema vrhu stabljike nešto su uži i na vrhu šiljasti. Listovi su samo na rubu ili najviše uz tri srednje žile s donje strane lista trepetljikavo dlakavi, inače goli. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, prostolatični, sumporasto žuti. Sastoje se od šest listića ocvjeća, dugih oko 4 cm, koji su u rascvalih cvjetova u luku svinuti nadolje, u donjoj polovici s obiljem tamnoljubičastih ili crnih crtica i točkica. Tučak ima nadraslu plodnicu i dug vrat s trodjelnom njuškom na vrhu. Prašnika ima šest, s dugim, tankim prašničkim nitima i naočitim crvenim prašnicama. Plod je više-manje šestorokutni tobolac, s mnoštvom plosnatih sjemenki. Svojta ime donekle nejasan taksonomski status, te zahtijeva dodatna istraživanja. Opisivana je kao kao varijetet i podvrsta kranjskog ljiljana, a i kao samostalna vrsta (vidi sinonime). Zauzimaju istu ekološku nišu na istim lokalitetima na kojima se ponekad nalaze primjerci različitih nijansa u boji cvjetova, od zagasito narančastih do žutih. Prema životnom je obliku geofit. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Cvjeta u lipnju i srpnju, a ovisno o lokalnim prilikama, pojedine biljke ne cvatu svake godine. Pripada dinarsko-ilirskom flornom elementu. U kulturi nije duga vijeka. - Staništa
B.1.3.3. Ilirsko-dinarske vapnenačke stijene, C.4.1.2. Pretplaninske rudine oštre vlasulje, C.5.3.1.4. Zajednica planinske zečine i planinskog luka - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Raste na humoznom tlu među kamenjem, u pukotinama stijena i na kamenjarskim travnjacima viših gorskih i pretplaninskih predjela, do 1800 m/nm. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 62.1A21 Dinarske kalcifilne hazmofitske zajednice (Micromerion croaticae), 37.8153A Zajednica planinske zečine i planinskog luka (Centaureo-Allietum victorialis), 36.4171 Dinarske oligofilne kalcifilne rudine (Festucion pungentis). GLCC/SSC. 14. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
→ populacija je stabilna
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi. Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska. - Nacionalna rasprostranjenost
Lička mezoregija i srednjoprimorska mezoregija. Lokaliteti. Babin vrh, Badanj, Budakovo brdo, Bunovac, Bunjevačka poljana, Crljeni kuk, Debelo brdo, Dinara (Troglav, Kamešnica), Gola Plješivica (Lička Plješivica), Goli vrh, Jelovac, Jezera, Kaluđerovo jezero (Plitvice), Kozjak, Kremen (Lička Plješivica), Krug, Kruži vrh, Lubenovačka vrata, M. Rajinac, Malovan, Meralovica iznad Krasnog, Ograđenik kod Štirovače, okolica Udbine, Ozeblin, Pasji klanac, Pavelić kuk, Pazarište, Plitvička jezera, Počiteljski vrh, Rožanski kukovi, Sadikovac, Saljev kuk, Sladovača, Sveto brdo, Šatorina, Šegestin, Šugarska duliba, Tremžina, Velebit, Veliki Kozjak, Velinac, Visočica, Vrebačka staza, Vukotinovičev vrh.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Liliales - Porodica
Liliaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
žuti bosanski ljiljan - Strana imena
Bosnian Lily (engleski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
ASCHERSON, P., GRÄBNER, P. (1905–1907): Synopsis der mitteleuropäischen Flora III. Verlag von W. Engelmann, Leipzig.
DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
GJURAŠIN, S. (1920): Prilog hrvatskoj flori. Glasn. Hrvatsk. Prir. Društva 32(2):71–85.
HAYEK, A. (1933): Prodromus Florae peninsulae Balcanicae, vol. III., Dahlem, Berlin.
ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
VOLARIĆ-MRŠIĆ, I. (1994f): Lilium bosniacum L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 280–282.